Temelj socijalnog nauka Crkve je dostojanstvo ljudske osobe, poštivanje dostojanstva ljudske osobe. To zvuči prilično apstraktno, akademski uštogljeno, kao i prozaično pitanje: što je čovjek. Naoko, to su teme za dokone akademske rasprave koje nemaju nikakve veze sa stvarnim, realnim životom. Međutim riječ je o dubokim životnim stvarnostima koje toliko živimo da  ih ni ne primjećujemo, kao riba vodu – primijeti tek nedostatak vode kad bude izvučena na suho! 

Dostojanstvo ljudske osobe izvodi se iz čovjekove sličnosti Bogu: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka. Zato je važno, posebice za vjernike pročišćavati soju sliku Boga jer kakvu sliku imamo o Bogu, o tome će uvelike ovisiti naša slika o čovjeku. Zašto je to važno?

Zato jer o tome ovisi naš odnos prema tom čudnom biću koje lakonski zovemo „čovjek“!

Ako uzmemo biblijsku sliku čovjeka koji ima svoje neotuđivo ljudsko dostojanstvo koje je s onu stranu svih drugih kategorija, fizičkih, intelektualnih, spolnih, rasnih i drugih zadatosti onda smo upućeni na jedan odnos prema tom biću. To je čovjek i kao takav je res sacra, nešto posebno i sveto.

Uzmemo li sliku čovjeka koja se razvila kroz 20. stoljeće, a dominantna je i danas, a to je slika čovjeka kao potrošača i ujedno i robe, onda to biće možemo misliti kao ne još dovoljno čovjek ili više nedovoljno kvalitetno čovjek. To su općenito uporišta za opravdanje praksi kakve su pobačaj ili eutanazija.

Rasni, klasni i drugi modeli diskriminacije čovjeka ustvari temeljno počivaju na slici čovjeka i Boga. Alternativno, sve prakse oslobađanja čovjeka od duhovnih i materijalnih ograničenosti utemeljeni su na razumijevanju čovjeka i Boga kao dva aktera u svemiru koji zajedno rade na uređenju i dovršenju ovoga svijeta. 

Zato je važno postavljati si uvijek iznova pitanje Cezareje Filipove: A vi, što vi kažete, tko sam ja? U odgovaranju na to piranje otkriva se odgovor na pitanje što je čovjek, a onda i odgovor na pitanje kakav odnos možemo i moramo ostvarivati s tim bićem. I zato je važno uvijek se nanovo navraćati na ova pitanja i produbljivati ih: što je čovjek? Tko je Bog za nas? Tu su temeljna pitanja na koja odgovore moraju tragati svi naraštaji ali i svaki od nas ponaosob jer o njima ovisi koliko ćemo kao ljudi živjeti.

Prof. dr. sc. Gordan Črpić

Prof. dr. sc. Gordan Črpić diplomirao je 1990. godine elektrotehniku na Višoj tehničkoj školi „Rade Končar“ u Zagrebu. Godine 1996. diplomirao je teologiju na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 1997. sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Magisterij znanosti, područje društvenih znanosti, polje sociologija, stekao je 2002. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je Fakultetu stekao i titulu doktora znanosti, područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije 2009. godine. Njegov magistarski rad bio je na temu „Religioznost studenata u Republici Hrvatskoj“, a doktorat na temu „Utjecaj religioznosti na individualnu i socijalnu dimenziju morala u Hrvatskoj“.

Prije zaposlenja na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, do 2014. godine, radio je u Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije: od 1997. do 2003. godine kao tajnik, a od 2004. do 2014. godine kao pročelnik Centra (od 2011. godine, prelaskom na Hrvatsko katoličko sveučilište ovu službu obnaša volonterski). Od 1998. do 2003. radio je kao urednik socijalnog programa Hrvatskoga katoličkog radija.

Član je Međunarodnog društva za sociologiju religije (ISSR), Međunarodnog društva za proučavanje religije u Istočnoj i Središnjoj Europi (ISORECEA). Upisan je u registar znanstvenika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske pod brojem 248676. Dio njegovih radova ulazi u interdisciplinarno područje sociologije, socijalnog nauka Crkve i socijalne politike, a odnosi se na teme siromaštva, solidarnosti, dobrovoljnosti, supsidijarnosti, pomirenja i opraštanja te drugih aktualnih društvenih pitanja.

U tekstovima ovoga tematskog kruga, dr. sc. Gordan Črpić pokazuje i usmjerenost k promišljanju konkretnih modela promjena, odnosno poboljšanja društvene stvarnosti Hrvatske u kontekstu ukupnih europskih društvenih procesa.