Prof. dr. Agneza Szabo mnogo je surađivala s medijima, nastojeći povijesne činjenice učiniti dostupnima širem krugu čitatelja, slušatelja pa i gledatelja. Trideset godina bila je kustosica te muzejska savjetnica u Muzeju grada Zagreba, suradnica u Zavodu za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu te je surađivala na znanstvenom projektu za povijest humanističkih znanosti HAZU. Autorica je deset monografija povijesne tematike te je uredila devet knjiga. Pri Ministarstvu prosvjete i športa od 1992. do 2000. bila je stručna savjetnica za udžbenike povijesti u osnovnim i srednjim školama, uklanjajući iz njih jugokomunističku ideologiju. Autorica je programa za nastavu povijesti u osnovnim školama i gimnazijama te srednjim stručnim školama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te za Hrvate u iseljeništvu. Dobitnica je niza nagrada i odličja, među kojima se ističu Akademijina nagrada “Josip Juraj Strossmayer” iz područja humanističkih znanosti te državno odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Bila je dopredsjednica Društva za povijest Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Emisiju “Vremeplov” koja se emitira svakog dana na HKR-u prof. Szabo uređuje već više od 10 godina te unatoč svojoj poodmakloj dobi, redovito dolazi na Hrvatski katolički radio gdje sudjeluje i u vođenju emisije. Unutar emisije posebno je zapažena njezina stalna rubrika “Pape i Hrvati”.

Donosimo dio intervjua s prof. dr. Szabo u kojem se osvrnula na teme kojima se kroz svoj životni tijek bavila objavljen prošle godine na portalu HKM-a koji možete u cijelosti pročitati OVDJE.

Prof. Szabo, cijeli svoj radni vijek, a vrlo intenzivno i nakon umirovljenja, bavite se poviješću. Kaže se da je povijest učiteljica života, je li to doista tako?

Prije svega ovu poznatu rečenicu izrekao je filozof i najveći rimski govornik Marko Tulije Ciceron, koji je umro 43. godine prije Krista. No njemu se pripisuju i mnoge druge izreke, primjerice: “Čovjeka poznaješ po njegovim djelima”, a tu je i glasovita njegova izreka: “Nema većeg zla od grijeha”, i mnoge druge. No vratimo se Vašem pitanju, je li doista “povijest učiteljica života”? Mislim da jest, ali samo za one koji žele od nje barem nešto naučiti, i to stalno. E sad, što možemo naučiti od povijesti, recimo nacionalne, ali i svake druge? Mislim da je bitna poruka povijesti da “zlo i nepravda nemaju nikad šanse”, a “istina i ljubav imaju uvijek šanse”. Razumije se, redovito ne preko noći, ali na duge staze svakako.

Pogledajmo samo starije i novije osvajače, ili ideologe? Propali su sa svojim osnovama i težnjama…. Dakako, i uz goleme žrtve tisuća i tisuća nedužnih ljudi…Ali sada jest i pitanje, zašto su i zašto moraju biti žrtve toliki nedužni ljudi? Dubinski odgovor više nije toliko u povijesti već mnogo više u Bibliji…U Kristu Gospodinu…Upravo Kristov život pokazuje – koji je i put svakoga čovjeka, “istina i ljubav imaju uvijek šanse”, a “zlo i nepravda nemaju nikad šanse”. One nemaju budućnost.

Prof. Szabo, jedna od vaših omiljenih tema su i žene u povijesti. Što nam možete reći o njihovu položaju? Zašto ste se odlučili baviti tom temom?

Puno je razloga za to. Ponajprije, nikad se nisam slagala s dominantnom tezom u nekojim povijesnim knjigama, i predavanjima moje mladosti “da je žena od uvijek bila zapostavljena u Crkvi.” I da je “Crkva kriva za njezinu zapostavljenost…”. Nisam se slagala iz razloga jer sam znala da je Crkva i mnoge žene proglasila sveticama, u novije vrijeme i naučiteljicama Crkve, a ne samo muškarce, i da je najsvetija i najuzornija žena za nas kršćane Blažena Djevica Marija. Poslije sam, baveći se povijesnom građom, vidjela da je i položaj žene zavisan o stupnju kulture i civilizacije, također i u kršćanstvu…Primjerice, drugačiji je položaj žene u rimsko doba, ili pak u doba feudalizma u svim europskim zemljama, tako i kod nas…Ili pak u modernom građanskom društvu koje se oblikuje u 19. st. Bila sam jako ponosna kad sam shvatila da je stari bizantski pisac Porfirogenet u 10. st., pisao da su Hrvate u današnju postojbinu vodili petorica braće i dvije sestre…Poruka je jasna: već ovaj stari pisac želio je reći da su i žene su gradile hrvatsku povijest… I da one u njoj imaju svoje mjesto… Dakako, ponajprije i u svojim obiteljima …Bilo mi je jasno da iza svakog uspješnog čovjeka stoji žena – njegova majka, potom i njegovo vlastito zalaganje…, ali i okolnosti… Poslije sam bila jako ponosna i sretna kad sam otkrila kako je kneza Branimira u 9. st. pratila na njegovom hodočasničkom putu u gradić Cividale njegova supruga Mariosa (Maruša), te su oboje upisani na marginama čedadskog evanđelistara… Jednako i druge hrvatske vladare. Ili, primjerice, da je naš Vinodolski zakonik iz početka 13. st. prvi zakonik u Europi koji izrijekom govori o pravima žene

Svjesno i svojevoljno sam odustala od obiteljskog života, shvaćajući da je to moj životni poziv – karizma….Privlačili su me i hrabrili u tome izboru sveti primjeri…i iz naše nacionalne povijesti… Danas sam osobito sretna i na već spomenute riječi sv. Ivana Pavla II. koji je napisao da “žena može naći sebe i biti sretna, po darivanju svoje ljubavi drugima, bilo u braku, bilo u slobodno izabranoj bezbračnosti radi Kraljevstva nebeskoga.” U tome odabiru i jest, ističe Sv. Otac, “njezino dostojanstvo, majčinstvo i poziv”. Sretna sam i zbog toga, što vidim da na tom putu nisam sama, i da i mnogi drugi jednako nastoje, i mnogo rade na istome planu služenja….Također ističem, da od uvijek jako cijenim obiteljski život, a posebno roditelje, koji kao suradnici Božji, rađaju i našoj Hrvatskoj nove živote… Mislim da je i svaka majka osobiti ures Hrvatske…I molimo za njih…

Prof. Szabo, trideset godina bili ste zaposleni kao kustos te muzejska savjetnica u Muzeju grada Zagreba, bili ste vanjska suradnica u Zavodu za hrvatsku povijest Sveučilišta, surađivali ste na znanstvenom projektu za povijest humanističkih znanosti HAZU. Na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić” bili ste nositeljica kolegija ”Pregled hrvatske povijesti”. U povodu proslave 25. obljetnice Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu 2013. primili ste počasni doktorat. Još mnogo toga je za vama, izuzetno plodan život. Što vas je poticalo, što nosilo? Jeste li svjesno odustali od obiteljskog života?

Svjesno i svojevoljno sam odustala od obiteljskog života, shvaćajući da je to moj životni poziv – karizma….Privlačili su me i hrabrili u tome izboru sveti primjeri…i iz naše nacionalne povijesti… Danas sam osobito sretna i na već spomenute riječi sv. Ivana Pavla II. koji je napisao da “žena može naći sebe i biti sretna, po darivanju svoje ljubavi drugima, bilo u braku, bilo u slobodno izabranoj bezbračnosti radi Kraljevstva nebeskoga.” U tome odabiru i jest, ističe Sv. Otac, “njezino dostojanstvo, majčinstvo i poziv”. Sretna sam i zbog toga, što vidim da na tom putu nisam sama, i da i mnogi drugi jednako nastoje, i mnogo rade na istome planu služenja….Također ističem, da od uvijek jako cijenim obiteljski život, a posebno roditelje, koji kao suradnici Božji, rađaju i našoj Hrvatskoj nove živote… Mislim da je i svaka majka osobiti ures Hrvatske…I molimo za njih…