Riječima je teško opisati Božje djelovanje u čovjekovoj duši, kao i plodove toga djelovanja. Opisati ovaj neobičan život ipak je uspjelo poljskom piscu Mareku Wosu. Knjigu je nazvao „Bartolo Longo – Od sotonističkog svećenika do Apostola Krunice”. Naslov je vrlo intrigantan, no nije izabran samo zbog toga. Izabran je zato što najbolje opisuje put obraćenja Bartola Longa od mladosti kada se priključio sotonističkoj sekti i radio sve kako bi ljude udaljio od Boga i Crkve do gorljivog štovatelja Blažene Djevice kojega je papa Ivan Pavao II. nazvao „Apostolom Krunice”. Zanimljivo je primijetiti da taj isti Papa u svome apostolskom pismu “Krunica Blažene Djevice Marije” ne spominje neke poznate svece Katoličke crkve koji su bili žarki Marijini štovatelji, ali više puta spominje nepoznatog blaženika Bartola Longa.

Grob Bartola Longa u Svetištu Gospe od Ružarija u Pompejima

Tko je bio Bartolo Longo i kakav je bio njegov životni put

Bartolo Longo rođen je 1841. godine u dobrostojećoj katoličkoj obitelji na jugu Italije. Iako je bio odgajan u vjeri, nakon smrti roditelja sve se više priklanja ateizmu da bi se za vrijeme studija prava u Napulju priključio neopoganističkoj sekti u kojoj je bio „vrhovni svećenik”. Nakon nekog vremena prakticiranja sotonističkih obreda, Bartolo se počinje osjećati sve lošije. Prolazi kroz psihičke krize, zapada u depresiju te i tjelesno obolijeva. Ovo teško stanje dostiglo je i svoj vrhunac, no on tada u srcu čuje glas svoga pokojnog oca „Vrati se Bogu”.

Njegov povratak Bogu nije bio ni brz ni jednostavan. Svećenik dominikanac koji ga je ispovijedao o. Alberto Radente odrješenje od grijeha udijelio mu je tek nakon mjesec dana. Pri tome se više osoba molilo za Bartolovo obraćenje. Bio je to tek uvod u ono što slijedi…

Prolazeći pored jedne kapele u Pompejima u srcu je, poput sv. Dominika, začuo riječi: “Ako netko traži spasenje, neka širi molitvu krunice i sigurno neće propasti”. Bartolo je tada shvatio koje je njegovo poslanje i zavjetovao se Bogu da će život posvetiti širenju Krunice. Plodovi te njegove odluke su čudesni. Godine 1871. postaje dominikanac trećoredac i počinje širiti pobožnost krunice.

U Pompejima je osnovao Bratovštinu Svete Krunice koja je nakon trideset godina djelovanja imala pet milijuna članova! Među članovima je bio i sam papa Leon XIII., 30 kardinala i više od 50 biskupa te na stotine tisuća laika. Moglo bi se reći da je to bila najveća svjetska vojska čije je jedino oružje bila molitva – Krunica.

Slika Gospe od Ružarija koja se štuje u Pompejima

No, Bartolo nije stao na širenju pobožnosti i čašćenju Bl. Djevice Marije. Prava pobožnost uvijek donosi i dobre plodove – tako je bilo i sada. Zajedno sa suprugom groficom Marianom di Fusco obnavlja malu crkvicu u Pompejima koja, zbog čudesnih ozdravljenja, brzo postaje hodočasničko mjesto. Crkva postaje premala pa počinju radovi na većoj crkvi, svetištu Bl. Djevice Marije od sv. Krunice. Godine 1906. blaženi Longo i njegova supruga daruju svetište Svetoj Stolici. Svetište Gospe od Ružarija u Pompejima jedno je od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu.

Apostolat bl. Bartola pratila su i mnoga karitativna djela, izgradnja vrtića i škola te posebno briga za siromašnu djecu, onu koja su ostala bez roditelja i djecu zatvorenika. Za potrebe širenja pobožnosti Kunice razvio je i tiskarsku djelatnost.

Svetište Gospe od Ružarija u Pompejima

Bl. Bartolo i sv. Krunica

Bitan element Bartolova obraćenja je molitva krunice. Gospa ga je, preko te molitve, izvukla iz tame okultizma i uvela u Božje svjetlo. U vezi s tim blaženi Bartolo Longo je napisao: „Kao što se dva prijatelja, koji su često zajedno, nastoje prilagoditi također i u navikama, tako i mi, zapodijevajući prijateljski razgovor s Isusom i blaženom Djevicom u meditaciji otajstava krunice i dijeleći isti život u svetoj pričesti, možemo postati, koliko nam to dopušta naša ograničenost, slični njima i možemo od tih najuzvišenijih uzora naučiti živjeti ponizno, siromašno, skrovito, strpljivo i savršeno.“ Bl. Bartolo je promicao kristološko i kontemplativno srce krunice, primivši veliku potporu i ohrabrenje od pape Leona XIII. „pape krunice”.

Krunica je, govorio je, kao i liturgijska godina – razmatra sva otajstva Isusova i Marijina života, vodi nas u nebesku viziju slave Isusa, Marije i Svih Svetih.

„Putujemo istim putem, s jednom razlikom da je putovanje Crkve polaganije i mirnije (…). Putovanje s krunicom je vrlo brzo (…) U samo sat i pol stižemo onamo kamo Crkva smjera cijelu godinu.

Od poezije Došašća, poeme molitve i nade koja svoj vrhunac nalazi u slici Navještenja, gotovo bez trenutka odmora stižemo do uzvišenog dovršetka cijele drame ljudskog spasenja i stajemo pred vizijom Nebesa”, zapisao je Bartolo. No on nije bio samo teoretičar krunice, već je, unatoč preobilju posla i teškim kušnjama koje je prolazio, svakoga dana uranjao u molitvu koja je bila središnja točka njegovog dana.

bl. Bartolo Logo s djecom za koju je brinuo

Potrebno i predivno štivo koje će uroditi mnogim spasonosnim plodovima

Predgovor hrvatskom izdanju knjige „Bartolo Longo – Od sotonističkog svećenika do Apostola Krunice” napisao je napisao fr. Marko K. Glogović, OSPPE. „Tko god je posjetio slavno Gospino svetište u talijanskim Pompejima nikada i nikako ne može zaboraviti taj susret s Majkom i s Njezinim pouzdanikom, suradnikom i glasnikom Njezine ljubavi prema čovjeku – blaženim Bartolom Longom”, zapisao je fr. Glogović.

Dalje u tekstu on piše:

„Sva su Marijina svetišta svakako posebna mjesta. Kao da su to mjesta „oslobođena“, zaštićena od duha ovoga svijeta, ispunjena milostima koje teku iz Njezina Srca, preko Njezinih ruku, po Njezinu zagovoru kod Sina Isusa; ona su uistinu „komadić Neba na zemlji“.

I svako je to mjesto bremenito nekom svojom specifičnošću. Tako je i s Pompejima – ovo je uistinu mjesto prožeto Njezinom prisutnošću i stjecište neizrecivih čudesa čiji se otajstveni tragovi osjećaju i vide na svakom koraku. A upravo nam ova knjiga pobliže objašnjava kako je sve počelo i kako je Gospodin preko Svoje Majke malo po malo radio na podizanju ovoga čuda.” Ne mogu dovoljno iskazati koliko preporučujem ovu knjigu, ona je uzbudljivo i nadahnjujuće štivo, zaključio je u svome predgovoru fr. Marko Glogović.

Knjigu “Bartolo Longo – Od sotonističkog svećenika do Apostola Krunice” je izdala Biblioteka Stella Maris.