Marica Stanković mnogo je pisala. Počela je još kao djevojka, a nastavila i kasnije kao učiteljica. Naime, školovala se kod sestara milosrdnica. Nakon završene Učiteljske škole radila je kao učiteljica u Sračincu i Donjoj Voći, a nakon Više pedagoške akademije predavala je u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Gračacu, Kutini te od 1935. i u Zagrebu. Uz posao u školi, sudjeluje u radu Orlovske i Križarske organizacije te blisko surađuje s blaženim Ivanom Merzom, a od 1930. do 1945. godine predsjednica je križarica. Uređuje glasilo „Za vjeru i dom“, piše članke, putuje, organizira, razgovara, drži predavanja i govore. 1938. godine osnovala je svjetovni institut „Suradnica Krista Kralja“.

No, na sebe je posebnu pažnju, pogotovo tadašnjih vlasti, skrenula na skupu prosvjetnih djelatnika 2. lipnja 1945. godine kada javno ustaje u obranu nadbiskupa Alojzija Stepinca. Uhićena je 1. rujna 1947. godine, na suđenju je odbacila sve političke optužbe i zasvjedočila svoju odanost Kristu i Crkvi. Njezino svjedočanstvo i vjernost Kristu i Crkvi nimalo ne iznenađuje. Naime, bliski svjedoci života Službenice Božje Marice Stanković posebno ističu njezinu izrazitu kristocentričnost.

Ona sama izrekla ju je jasno i nedvosmisleno, u nekoliko važnih trenutaka, kao što je ono na Komunističkom sudu 1948. godine: “Moja jedina životna koncepcija je Isus Krist, njegova nauka i njegovo evanđelje, i ništa više.” Njezina pisana ostavština prepuna je izričaja, razmišljanja, meditacija, pa i opširnijih tumačenja o liku, riječima, djelu Sina Božjega, puna je ljubavi i pouzdanja u Njega, Boga i Čovjeka, Prijatelja i Brata, Kralja i Gospodina.  To svjedočanstvo za Krista i Crkvu donijelo joj je mučeništvo u obliku osude na pet godina zatvora u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi koje je izdržala u cijelosti!

Foto: Dario Zürchauer

Upravo iz zatočeništva nastale su neke od najdirljiviijh misli i djela Marice Stanković. Zatočeništvo, poniženja i muka koju je prolazila u zatvoru Marica Stanković suobličuje muci Isusa Krista čuvajući u sebi nutarnju slobodu i dopuštajući da je trpljenje oplemenjuje. Tako možemo pročitati iz njezine knjige Život je lijep sljedeće riječi:

Svijet i zlo u svijetu pobijedit će samo oni koji su sasvim Kristovi.
Potpuni ljudi, potpuni kršćani,
oni koji su realizirali Krista u sebi: sveci!
Samo oni mogu dobiti od Oca misiju
da ostvare kraljevstvo Sina njegova.
Onda će oni to kraljevstvo ostvariti
i onda kad neće biti ništa moguće
osim dobra primjera,
jer će Krist sam govoriti iz njih i preko njih.
(Iz logora 1948.)

Foto: Dario Zürchauer

Razni su načini kako Duh Sveti dušu čisti. Jednom je to bolest, drugi puta nutarnja tjeskoba. Jednom neuspjesi, drugi puta nutarnje krize i nemiri. (…) Sigurno zato i jedino zato da nas iskleše, da nas očisti, da nas formira u skupocjene umjetnine svoje. Ako naši životi budu izlizani koracima mnogih, ako budu isprani udarcima duša koje smo okrijepili, i oprani suzama, koje smo mi otrli, onda će naš životni put biti doista plodan, a izlizane stepenice našeg života zablistat će u vječnosti.