Mons. Matthew Kukah rođen je 1952. u Kuluu, Zango, Biskupija Kafanchan. Nakon sjemeništa diplomirao je na Filozofsko-teološkom fakultetu u Josu, a za svećenika je zaređen 1976. Nakon završetka poslijediplomskih studija postao je članom Komisije za istraživanje kršenja ljudskih prava u Nigeriji te papinskim izaslanikom za međureligijski dijalog. Predavao je na fakultetima u Nigeriji i inozemstvu, a do zaređenja za biskupa Sokota bio je generalni vikar Nadbiskupije Kaduna.

Za portal Nedjelja.ba govorio je o današnjim prilikama u Nigeriji.

Poštovani, na početku nam recite što mislite zašto mediji na Zapadu ignoriraju situaciju u Nigeriji gdje muslimani godinama ubijaju kršćane?

Zapadnjački mediji slijede uhodanu praksu „nove Europe“ koja pokušava negirati svoje kršćanske korijene. Ekonomski utjecaj Bliskog istoka sa svojom naftom na Europu i Ameriku je veoma vidljiv i poznat te izaziva strahopoštovanje kod ljudi koji su zavedeni naftom.

Tako se ponašaju i vlasnici medija koje ne tangiraju vijesti iz Crkve. Postoje i drugi razlozi, ali to je uglavnom to.

Možete li što jednostavnije, kao biskup iz Nigerije, objasniti što se događa u vašoj zemlji? Sve što znamo je ono što čitamo na stranicama kao što su persecution.org, a njihovi novinari vijesti dobiju ponekad iz druge ruke…

Upravo ste zatražili od mene da napišem doktorsku disertaciju o tom kompleksnom problemu koji povezuje povijest, teologiju i politiku. Korijen problema je britanska kolonijalna uprava koja je više „podržavala“ islam zbog osjećaja krivnje i kompleksa jer su formirali svoje kolonije na ostatcima stotinama godina starom muslimanskom kalifatu.

Nisu imali dovoljno sredstava da sami vladaju pa su koristili ono što se zove „indirektna uprava“ preko bivše administracije, posebice na sjeveru zemlje, a oni su bili muslimani. Oni su nametnuli svoju vlast nad nemuslimanskim narodima i te predrasude traju i danas.

Kršćanstvo je raslo zbog djelovanja misionara koji su propovijedali evanđelje, slobodu, obrazovanja i zdravstvo… Veoma educirana elita ljudi je iz toga proizišla na sjeveru Nigerije te se vjera počela širiti bez obzira na prepreke. I danas kršćanstvo i dalje raste usprkos svemu, odbijanju davanja mjesta za bogoslužje, onemogućavanju poslova u javnim službama…

Na snazi je „natjecanje za moć“, međutim usprkos tome, utjecaj kršćanstva raste…

Recite nam nešto o događajima u Vašoj biskupiji. Imate li problema u župama, otmice, ubojstva ili se to događa u drugim dijelovima Nigerije?

Kao država Nigerija je u velikim problemima koji se šire svuda. Samo je pitanje kako se isti problemi manifestiraju na različitim mjestima. Korijen problema je korupcija, nehumani način uništenja života kroz korupciju političara. Sva zla u društvu, otmice, ubojstva itd. su očitovanje istog „karijesa“. Korupcija je postala dio života, a elite ne uspijevaju ispuniti svoju dužnost i ponuditi sigurnost i dobro za svoje državljane. U našoj su biskupiji nedavno ljudi zaklani dok su spavali, njihova je imovina pokradena i uništena. Moram reći da to nije zbog vjere jer su te žrtve 100% muslimanske. Samo u proteklih nekoliko mjeseci u jednoj zajednici je ubijeno 50, u drugoj 40, a u trećoj 74 ljudi, i to od istih ubojica koji se šetkaju zemljom i čine zločine. Liče na ubojice koji su izvršili invaziju na našu zemlju. Vlada tvrdi da ne zna odakle su došli, ali čitav sigurnosni sektor pripada muslimanima, kao i predsjednik. Ne znamo više komu se obratiti…

Neki govore da se odvija genocid nad kršćanima, a drugi mediji kažu da je riječ o borbama između plemena… Što je istina?

U određenim slučajevima može izgledati da je tako, ali na osnovu onoga što sam već rekao, situacija je kompleksnija. Živim u Sokotu, u srcu nekadašnjeg kalifata, s 98% muslimanske populacije i slažemo se dobro. Nemam strah da će me netko oteti ili ubiti samo zato što sam kršćanin. Međutim, u srednjem pojasu Nigerije u tijeku je genocid koji provode ekstremisti Boko Harama, ali ne smijemo generalizirati. Kao što sam rekao, korupcija je problem te nam nedostaje dobro vodstvo.

Objasnite nam tko su Fulani?

Stočari Fulani su sastavni dio našeg društva na sjeveru Nigerije. Oni pasu stoku i traže svježu travu, ali pritom često uništavaju usjeve i imaju otvorene svađe s lokalnim poljoprivrednicima. To je stvar čisto reda i zakona jer su nekoć postojale rute za ispašu, ali s vremenom je vlada postala nemarna i stvorila je to stanje. Prisutnost Fulana iz drugih zemalja nasilju je dalo potpuno drugačiju boju u sukobu. U svakom slučaju, opet, bez obzira na uzrok nesigurnosti, dužnost je i odgovornost vlade zaštititi svoje građane. Eskalacija krize vezana je uz korupciju same države.

Muslimani na sjeveru, a kršćani na jugu… Može li biti rješenje s dvjema državama ili se boriti za neovisnost kršćana?

Ovo nije istinski odraz Nigerije, ali je popularni narativ i ne objašnjava sukobe, niti nas definira. Muslimane i kršćane možete pronaći svugdje u Nigeriji. Dakle, te su kategorije o „sjeveru i jugu“ umjetne tvorevine, ali „hrane“ korumpiranu politiku i omogućavaju političarima iskoristiti te identitete. Sukob u Nigeriji ili bilo gdje drugdje nije neizbježan. Dobro upravljanje može riješiti te probleme.

U BiH je bio rat i ljudi su se organizirali i branili.  Zašto to nije situacija u Nigeriji? To je misterija za nas kada čujemo da su neki napadači upali u selo i pobili ljude. Zašto kršćani nemaju oružje kao Fulani?

Samoobrana je pojam „mača s dvjema oštricama“ u situaciji kakvu mi imamo. Nismo umiješani u ratnu situaciju s vojskom koja je jasno definirana. Ne. U ovoj krizi u kojoj se nalazimo islamski fanatici ubili su više muslimana nego kršćana. Izazov koji vidim je da dio muslimanske elite nastavlja stvarati uvjete iskrivljene političke retorike koja hrani narativ o supremacističkom i hegemonijskom islamu. Postoji zabluda da će oni jednog dana sagraditi islamski kalifat. Ako se muslimanski političari obvežu na sekularnu državu i prestanu manipulirati etničkim ili vjerskim osjećajima, možemo prekinuti ovu tragediju.

S druge strane, teško je tražiti od ljudi da se brane kad nemaju ni resursa da se prehrane. Kako će kupiti oružje ako nemaju ni što jesti? U svakom slučaju sela su raštrkana i ubojice dolaze usred noći. Oni su dobro opremljeni i čini se da nekako imaju „pokriće“ u državnim strukturama. Moj je drugi strah da kad govorimo o samoobrani, moramo se pripremiti na činjenicu kako bi se, kad sve završi, oružje iz ruku mladih, koji bi branili sela, moglo okrenuti protiv naših ljudi. Nemam brz odgovor, ali vjerujem u scenarij Davida i Golijata. Gdje imamo konkurentsku prednost? Je li to u pištolju ili na neki drugi način? Nemam odgovor, ali mislim da nam treba veća kreativnost u traženju mogućnosti.

Bili ste u BiH prije nekoliko godina, točnije samo u Bosni… Kako ste doživjeli Bosnu i njezine ljude, iz perspektive Nigerije?

Dopustite mi da vam odvratim pozornost i ispričam malu priču koja će vas iznenaditi. Najbolje sjećanje koje imam iz Bosne je da je na večer mog boravka Nigerija pobijedila Bosnu na Svjetskom prvenstvu 2014. Utakmicu sam gledao izvan kafića jer sam se bojao ući s obzirom da sam te noći bio jedina crnačka osoba i možda jedini Nigerijac u cijeloj Bosni. Međutim, kad smo pobijedili i kad sam krenuo doma, konobarica mi je donijela dva soka. Rekla je da mi je to kupio netko iz bara. Pogledao sam i kafić je za Nigeriju dao pljesak, iako ne znam jesu li znali da sam iz te zemlje.

Da odgovorim na vaše pitanje: naša je situacija u Nigeriji drugačija. Tiranija i diktature često rađaju mržnju i produbljuju neprijateljstva, a loša politika uništava zajednice. Pokazali su mi dio vašeg grada u kojem je postojala šahovska ploča, a rečeno mi je i da su za vrijeme rata muslimani, Srbi i Hrvati uvijek igrali šah, igra nikad nije prestala, glazba nije prestala. U konfliktnim situacijama uvijek postoje sitne iskrice nade, izazov je pronaći ih. Uvjeren sam da je ono što Nigerija treba – pošten vođa. Među našim ljudima nema neizbježne količine mržnje. Toksična je politika i imali smo dobra vremena prije ovog nereda.

Kakva je budućnost Nigerije, što je najopasnije za nigerijske kršćane u budućnosti?

Imam veliku nadu i naša vjera ne leži u carstvima i carevima ili pukoj moći. Ne postoji ništa što svijet nije vidio. Često se osvrćem na ranu fazu Crkve i prije Konstantinova vremena, kršćani su bili progonjeni i nije bilo kršćana koji su držali političku moć, ali pogledajte što se dogodilo s vjerom. Isus nam je već rekao da će, bez obzira na sve što se dogodi, Njegovo kraljevstvo trijumfirati. Izazov je za kršćane obnoviti svoju vjeru, uspraviti se i biti uvjereni da je njihovo oslobođenje blizu. Kad vidite kako je kršćanstvo raslo u Nigeriji u relativno i povijesno kratkom vremenskom razdoblju, znat ćete da se neke tjeskobe unutar islama temelje na tom strahu. Moramo i dalje živjeti po Isusovim načelima, voljeti i slati tu ljubav na sve strane, uključujući neprijateljske. Imam velike nade da će i ovo proći. Kršćani su najobrazovaniji i ekonomski najmoćniji u Nigeriji od svih njezinih skupina. Trebamo samo uspravno stajati za svoju vjeru i živjeti je svakodnevno.