"Ako toga opredjeljenja nema, ako nema jednog suživota, ako nema onog razumijevanja, ako nema jedne taktike kako ću ja tebi prići i u samostanu i u stvarnosti, onda je tu jedan problem. Ovo nas evanđelje, čitava Božja Riječ, zapravo potiče da sklopimo ruke, molimo se Duhu Svetom da rastemo u Isusu", rekao je mons. Zvonimir Sekelj tijekom misnoga slavlja na kojem su s. Marija Bonita od Božje Ljubavi, OCD, i s. Lucija od Gospe Fatimske, OCD, zahvalile Gospodinu i Majci Božjoj Karmelskoj za 50. obljetnicu redovništva.
Svečanim euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju 6. rujna u Stepinčevu Karmelu predvodio kanonik prvostolnog Kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj, s. Marija Bonita od Božje Ljubavi, OCD, (Đurđica Kovačić) i s. Lucija od Gospe Fatimske, OCD, (Milka Peša) zahvalile su Gospodinu i Majci Božjoj Karmelskoj za 50. obljetnicu redovništva – 50. obljetnicu svetih redovničkih zavjeta.
Na početku misnoga slavlja don Stjepan Bolkovac, SDB, srdačno je pozdravio prisutne, napose mons. Sekelja i sestre slavljenice, zlato Stepinčeva Karmela, kako reče, koje su se opredijelile za vječne vrednote. Pjevanje su predvodile čuvarice svetišta.
Ove su sestre blagoslov za Crkvu, svećenike, Karmel i hrvatski narod!
Nakon pročitanog ulomka iz Evanđelja (Mt 18, 15-20), sestre jubilarke: s. M. Bonita i s. Luciija obnovile su svoje predanje i svoju ljubav prema Gospodinu, po zavjetima: čistoće, siromaštva i poslušnosti; stavile su se njemu na raspolaganje, kako bi svojim životom molitve i svetih zavjeta bile i dalje blagoslov za Crkvu, za svećenike, za Karmel i za hrvatski narod.
U homiliji je mons. Sekelj govorio o suživotu s Bogom po vjeri i molitvi, napose sestara zlatojubilarki: s. M. Bonite i s. Lucije, čiji životi su sklopljene ruke za život vjere u nama i u našoj sredini.
“I gledamo ovdje završetak ovog evanđelja: ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam s njima’ (usp. Mt 18, 20). Čekaj, pa mi nismo sami. Mi smo s tobom. Samo je uvijek pitanje: Tko si Ti, Isuse dragi? I to pitanje se stalno proteže kao jedan izazov koji mora biti prisutan uvijek; to moje opredjeljenje, svaki dan, kao i u braku. Opredjeljujem se svaki dan za tebe”, posvjedočio je, između ostaloga, propovjednik.
Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim!
“Ako toga opredjeljenja nema, ako nema jednog suživota, ako nema onog razumijevanja, ako nema jedne taktike kako ću ja tebi prići i u samostanu i u stvarnosti, onda je tu jedan problem. Ovo nas evanđelje, čitava Božja Riječ, zapravo potiče da sklopimo ruke, molimo se Duhu Svetom da rastemo u Isusu”, rekao je propovjednik.
Osvrnuo se i na molitvu sv. Male Terezije koja je prožimala čitav njezin život i poput ritma disanja i otkucaja srca oživljavala njezino tijelo. Za Tereziju molitva je bit njezine egzistencije i u njoj ona otkriva istinsko jedinstvo s Bogom. Sličnim životom molitve, zavjeta, ustrajnosti i duhovne svježine živjele su kroz pedeset godina i naše sestre slavljenice, na čemu im je mons. Sekelj iskreno čestitao i zaželio istinsko dobro, te poručio prisutnima:
“A mi ovdje, koji smo u ovim prostorima, pokušajmo da svi zajedno, i cijeli svijet, zaživimo s onom dubokom vjerom u Isusa Krista, Boga i Čovjeka, jer smo po toj vjeri, krštenjem, u njegove događaje upućeni; da razgovaramo s njim i da nam taj razgovor oblikuje srce i pameti.”
Omiljenom pjesmom Utemeljitelja Karmela: “Ljiljane bijeli” završilo je jubilarno slavlje, uz brojne čestitare i okrepu u duhu koronavirusnog doba.
S. M. Bonita od Božje Ljubavi Kovačić započela je svoj životni put 1944. u dobroj katoličkoj obitelji, u Zagrebu, u župi sv. Nikole Tavelića, u Kustošiji. Osnovno školovanje završila je u Križevcima, a gimnaziju i studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i srednju glazbenu, te svira uz orgulje, flautu i još nekoliko instrumenata. Svojim glazbenim umijećem okušala se i u Zagrebačkoj filharmoniji i u “Collegiu pro musica sacra”, čiji je bila i utemeljitelj, uz s. Imakulatu Malinku i s. Ceciliju Pleša. Godine 1969. stupila je u Družbu kćeri Božje ljubavi, gdje je 1970. položila privremene zavjete, a 1975. doživotne, te 1989. prešla u Red bosonogih karmelićanki.
Kao redovnica bavila se pretežno knjigom u svim vidovima njezina stvaranja. Radila je od 1971. do 1978. u “Kršćanskoj sadašnjosti” kao lektorica, korektorica, grafička urednica i prevoditeljica. Svoja znanja i iskustvo o knjizi, koje je stekla pod vodstvom pok. dr. Josipa Turčinovića, koristi i danas. Od 1972. do 1975. bila je članica uredništva redovničkog časopisa “Effatha” u kojem je sudjelovala brojnim autorskim člancima.
I u Karmelu je nastavila svoje djelovanje na polju pisane riječi. Autorske članke objavljuje u karmelskom časopisu: “Karmel otvoreno” u kojemu piše meditacije o likovima i događajima iz Evanđelja. Iz tih meditacija nastale su knjižice: “U sjeni starih maslina” (14 izdanja) i “Suputnica” (11 izdanja). S. Bonita imala je i u Družbi i u Karmelu odgovorne poglavarske dužnosti koje je vršila savjesno i temeljito. Jednako tako okušala se u svim zadacima svakidašnjice, osobito u učenju i vođenju liturgije, glazbe, uvoda u Sveto pismo, u radu s mladima i u vrtnim, voćarskim i peradarskim poslovima.
S. Lucija od Gospe Fatimske Peša, rođena je 1951. u Orašcu, župa Brajkovići, u Bosni i Hercegovini, u brojnoj katoličkoj obitelji, kao najstarije od devetero živuće braće i sestara. U petoj godini njezina života obitelj se seli zbog teških ekonomskih prilika u Slavoniju, u Viškovce, kraj Đakova. Tu je s. Lucija završila osnovnu školu te gimnaziju, da bi 1968. napustila i pozdravila svijet te stupila u Stepinčev Karmel. Po završetku uspješne početne formacije položila je prve svete zavjete 1970. i nastavila daljnji hod molitve i predanja Gospodinu po svetim zavjetima, da bi 1973. položila svečane doživotne zavjete i svoj život potpuno predala Gospodinu za svećenike, Crkvu i hrvatski narod.
Okušala se u svim redovničkim dužnostima, posebno u šivanju misnoga ruha, uzgoja cvijeća, izradi blagoslovina i ukrasnih svijeća. Zauzeto i velikodušno radila je na osnutku Karmela u Sarajevu, kamo je sa sestrama otišla 2000. i zalagala se za njegovo osamostaljenje. Ispunivši svoje poslanje u sarajevskom Karmelu, vratila se nakon 18 godina u Stepinčev Karmel. Uz ostalo, u sarajevskom Karmelu je obnašala odgovorne dužnosti: poglavarice, savjetnice zajednice i Udruge, te magistre i ekonome. Danas ugrađuje svoje talente i sposobnosti u život brezovičkog Karmela.
Geslo zlatojubilarki je “Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim” (Iv. 21,17).