Crkvu Abuna Yemata Guh u Etipiji u 6. stoljeću u litici je uklesao sv. Abuna Yemata. Stoljećima su svećenici koji su se brinuli o crkvi u njoj bili i pokopani, ali nitko od njih nikad nije umro, poskliznuo se ili imao nesreću tijekom uspona.
U planinama Gheralta, u sjevernoj Etiopiji, otac Haylesilassie Kahsay svakodnevno hoda dva sata, a zatim se penje liticom do Abuna Yemata Guh, crkve urezane u stranu litice, ukrašene šarenim freskama i dvjema kupolama, prenosi portal Nedjelja.
Uobičajeno je da se u crkvu uspinje bos i bez užeta, a mjesna kršćanska tradicija tvrdi kako „devet svetaca“ (izvorna skupina misionara iz 5. stoljeća koja je svojedobno poticala rast kršćanstva na današnjem području Etiopije) štiti one koji se penju po ovim stijenama.
Crkvu Abuna Yemata Guh u 6. stoljeću u stranu litice uklesao je sam sv. Abuna Yemata, jedan od devet svetaca, kada je stigao iz Sirije. Povjesničari, pak, tvrde kako su neki od devetih svetaca mogli doći i iz Carigrada ili iz Rima.
Unutrašnjost crkve Abuna Yemata Guh / Foto: Wikimedia
Svakodnevni život oca Kahsaya svodi se u potpunosti na rad i molitvu. Ustaje u zoru, radi, a nakon što jede započinje svoj dva sata dug hod do crkve. „Tada nastupa penjanje koje uključuje 10 metara potpuno vertikalne dionice. Ne bojim se penjati jer to činim svaki dan. Vrlo je teško, ali uspijevam“, objasnio je Kahsay u dokumentarnom isječku BBC-a.
Kad dođe u crkvu, vrijeme provodi u molitvi i studiranju. Većinu vremena posvetio je proučavanju starih knjiga. „Sretan sam što čitam knjigu cijeli dan jer je ovdje vrlo tiho budući da se uistinu nema s kim razgovarati. Tako komunicirate s Bogom i dijelite svoje tajne s Njim, a onda i vaš um postaje slobodan i sretan“, objasnio je svećenik.
Stoljećima su svećenici koji su se brinuli o ovoj crkvi ondje bili i sahranjivani. „Ali nitko od njih nikad nije umro, poskliznuo se ili imao nesreću tijekom uspona. Devet svetaca koji žive u ovim planinama su ih čuvali“, poručio je otac Kahsay na kraju, koji je, kako kaže, postao svećenik da bi pokazao drugima ono što je naučio kako bi oni išli njegovim stopama.
Danas se do crkve na litici ne penju samo svećenici, već i čitave obitelji s novorođenim djetetom. U još jednom kratkom dokumentarnom isječku BBC-a opisanom kao ‘najekstremnije krštenje’ mlada majka Ngisti na leđima nosi sina Dawita koji je napunio 40 dana jer je vrijeme za njegovo krštenje. Odabire uspeti se strmim putem do drevne crkve iako strepi za svoju djecu ako joj se što dogodi, jer želi da njeno dijete bude kršteno, kako pojašnjava, ‘bliže Bogu’. Nakon tri sata uspona stižu do kapelice podno ‘crkve na nebu’, a nakon krštenja Ngisti zaključuje: “Svoje dijete ne bih krstila ni na jednom drugom mjestu!”