Mučenica iz doba cara Dioklecijana. Ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskim krajevima. Potpuno se posvetila karitativnoj djelatnosti, posebno vodeći brigu o progonjenim kršćanima. Njezin duhovni vođa bio je sveti Krševan, koji joj je slao pisma podrške i ohrabrenja. Zaštitnica je grada Zadra.
Danas se u kalendaru spominjemo svete Anastazije ili Stošije. Živjela je u doba cara Dioklecijana u gradu Sirmijumu, današnjoj Srijemskoj Mitrovici, u to doba prijestolnici rimskog Ilirika. Njezin muž Publije, poganin, kad je doznao da je potajno postala kršćankom, smjestio ju je u kućni zatvor u kojem je ostala sve do muževljeve smrti. Nakon toga potpuno se posvetila karitativnoj djelatnosti, posebno vodeći brigu o progonjenim kršćanima.
Za teških progona 304. godine bila je uhićena i na sam Božić spaljena na lomači. Njezino štovanje najprije je bilo prisutno u Sirmijumu. Štovanje joj se proširilo na Carigrad i odatle u Rim. U oba grada izgrađene su velebne bazilike njoj u čast. U Rimu je bio običaj da Papa na Božić slavi misu zornicu u bazilici svete Stošije, u spomen na njezino mučeništvo.
Za vrijeme barbarskih provala Huna i Avara, kršćani su relikvije svojih mučenika prenosili na sigurnija mjesta. U to su vrijeme i zemni ostaci svete Stošije sklonjeni u Carigrad. A u znak priznanja i nagrade za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, bizantski car Nicefor moći svete Stošije darovao je zadarskom biskupu Donatu. Od tada grad Zadar u svojoj katedrali s poštovanjem pobožno čuva ostatke svete mučenice Stošije.