Ovih je dana u rad puštena nova mrežna stranica Kapucinskog samostana, župe i Svetišta Gospe od Pojišana u Splitu. Na stranici se mogu pronaći osnovni podaci o samome svetištu, župne obavijesti i novosti, kao i glavna liturgijska događanja vezana uz život te rad ovog drevnog i splićanima dragog marijanskog Svetišta.
Prvi spomen crkve od Pojišana bilježi se već od 1260. g. Početkom XVII. st. [1607. godine] Martin Bondumerio, plemić i splitski kapetan, pobrinuo se da se ovaj hram podigne od temelja na čast i slavu Blažene Djevice Marije. No, kako se ovaj hram činio preuskim, sagrađena je, u godinama između 1761.-72., današnja crkva posvećena Uznesenju BDM.
Kvadar Gospe tu se posvetio;
Ime stavu Gospe Pojišana,
Jer našasta bi od Poljičana
Ovo svetište zajedno s malim domom koji se nalazio uz crkvu, 6. ožujka 1909. godine hrvatskim kapucinima za stalno je povjerio splitski biskup Filip Franjo Nakić. Samostan je sagrađen 1911. g. brigom braće hrvatske Provincije na čelu s fra Bernardinom Škrivanićem. Samostan je kasnije proširen brigom gvardijana fra Pavla Ivakića (1938.).
Dana 28. svibnja 1944. g. splitski biskup Kvirin Klement Bonefačić, pri samostanu je osnovao i Kapucinskom redu povjerio župu Gospe od Pojišana. Na godišnjoj razini, svečano se u svetištu slavi Velika Gospa (s gradskom procesijom), Gospa Karmelska te sv. Nikola biskup. U svetištu se nalazi čudotvorna ikona Gospe od Pojišana koja je na ovome mjestu pronađena u 13. stoljeću i po kojoj je svetište dobilo ime, te po kojoj je postalo zavjetno svetište B.D.M. grada Splita i zavjetno svetište pomoraca.
Upravo ta slika u crkvi stoji na istom mjestu gotovo 800 godina, navode na novoj mrežnoj stranici Župa i svetište Gospe od Pojišana. Evo kako je pjesnik opisao događaje vezane uz crkvu od Pojišana:
Pokraj Splita bogata crkvica, / Pojišana Marija Divica; / Čudotvorna prilipa Nje slika, / Neba, zemlje najveća je dika.
Prvo nije ceste k crkvi bilo, / Pokraj mora tad se je odilo; / Poljičanin pokraj mora proša / I kvadar je mile Gospe naša.
U rukam ga ko briljant nosio / I Poljicim on se uputio; / A kad mistu ovom je prispio, / Gdje tad tempal ni sagrađen bio,
Već je bila mala kapelica, / Poljičan se već ni malo mica; / Tada stane do neba misliti / Što će kvadrom Gospe učiniti.
Kvadar Gospe na tle naslonio, / Pak Poljičan prost je odat tio; / Al Poljičan Gospu je želio / I sa tleja ko Majku dignuo.
Pak š Njom misli kući u Poljica, Ali ne;ti Nebeska Kraljica; / Ne da mu se otle ni maknuti, / Gospi želja tot stan sagraditi.
Sa svim da mu Gospa draga biše, / Posve tužan tot je ostaviše, / Pak Poljičan u Split se vratio, / Svetog Duje kleru je javio.
Odmar kler se mistu uputio, / Kvadar Gospe tu se posvetio; / Ime stavu Gospe Pojišana, / Jer našasta bi od Poljičana.