Ivan Krstitelj je jedini svetac, osim Bogorodice i samoga Isusa, kojemu liturgijski slavimo i rođenje i smrt. To potvrđuje Isusovu izjavu da od rođenih od žene nema većega od Ivana. Ivan Krstitelj veliki je svetac na razmeđi Novoga i Staroga zavjeta. Svojim asketskim životom a prije svega neustrašivim propovijedanjem obraćenja smetao je tadašnjim vlastodršcima. Vladaru onoga područja, Herodu, tako je spočitavao što je oženio ženu svoga brata Filipa, Herodijadu, počinivši time prekršaj Zakona. Na sebe je navukao Herodijadin gnjev, ali ga se Herod bojao i na neki ga način poštovao, zanjući da neustrašivo propovijeda istinu i smatrajući ga prorokom. Stoga je dugo odbijao učiniti bilo što protiv Ivana. I onda je došla ona znamenita zgoda, u kojoj je na nekoj gozbi Herodijadina kći Saloma plesala pred kraljem. Kralju se toliko svidio njezin ples da joj je neoprezno obećao učiniti što god ga zatraži. Saloma je, savjetovavši se s majkom, zatražila glavu Ivana Krstitelja. Budući se zakleo, kralj nije mogao odbiti, pa je poslao vojnike koji su smjesta odrubili Ivanovu glavu. Zbog toga se ovaj blagdan u nas naziva i Galsvosjekom Ivana Krstitelja. Današnji je pak datum odabran za proslavu ovoga blagdana jer je upravo na njega po drugi put pronađena njegova glava, koja se čuva u Rimu u crkvi svetog Silvestra. O ovome nas događaju izvještava i židovski povjesničar Josip Flavije, koji navodi da je kralj pogubio Ivana zbog toga što je bio dobar čovjek i ljude poticao na častan život pred Bogom i ljudima. On sam događaj smješta u tvrđavu Maheront.