Danas slavimo svetog Bernarda. Bernard je rođen u plemićkoj obitelji u blizini Dijona u Burgundiji, današnja Francuska. Kao vrlo mlad poslan je u kolegij u kojem se istaknuo svojom pobožnošću i sabranošću i gdje se posvetio studiju teologije i Svetoga Pisma. Poslije majčine smrti Bernard se, bojeći se primamljivosti ovoga svijeta, odlučuje pridružiti strogom i tada novoosnovanom cistercitskom redu, kojemu će uskoro postati jedan od najvećih ukrasa. Uvjerio je i braću i nekoliko prijatelja da mu se pridruže. Tako je Bernard s još trideset drugova 1113. godine došao na vrata samostana Citeux i predstavio se tadašnjem opatu, svetom Stjepanu Hardingu. Vidjevši njegovu veliku duhovnu snagu i napredak, poglavari su ga uskoro, s dvanaest drugih redovnika, poslali osnovati novi samostan, koji će kasnije postati čuvena opatija Clairvaux.

Bernard je postao opatom novoga samostana i od tada je s njime neraskidivo povezan. Iz svoga je samostana postao jedna od najznačajnijih ličnosti dvanaestoga stoljeća. Osnovao je nebrojene samostane, sastavio mnoga teološka djela, nadaleko i naširoko se dopisivao s najznačajnijim ličnostima onoga vremena i puno putovao, nastojeći sve što čini činiti za veću slavu Božju. Nudili su mu brojne biskupije, ali ih je sve iz skromnosti i ljubavi prema redovničkom životu odbio. Slava mu se ipak širila na sve strane, pa su ga za savjeti pitali i kraljevi i pape. Za života su mu pripisivana brojna čuda. Umro je na današnji dan 1153. Pokopan je u svojoj opatiji, ali su mu nakon Francuske revolucije ostaci preneseni u katedralu u Troyesu. 1830. godine Bernard je proglašen naučiteljem Crkve pod naslovom “doctor mellifluus”, što bi u prijevodu približno bilo “naučitelj kojemu iz usta teče med”.