Danas slavimo svetog Hijacinta, rođenog krajem dvanaestog stoljeća u blizini Opole u Poljskoj u obitelji sitnih plemića. Najprije je bio krakovski kanonik, a na putu u Italiju upoznaje se s tada novim dominikanskim redom te mu se kao prvi Poljak uskoro i pridružuje. Poslije novicijata u Bologni, sveti ga Dominik šalje natrag u Poljsku.

Dominik mu je povjerio i širenje dominikanskog reda u Poljskoj i propovijedanje Evanđelja u poganskoj Pruskoj. Nakon početnog zadržavanja u Koruškoj, Hijacint s još jednim drugom konačno stiže u Krakow uoči svetkovine Sviju svetih 1222. godine. Ondje ih mjesni biskup srdačno prima i daje im drvenu crkvicu.

Braća uskoro počinju zidati veću crkvu i uz nju dominikanski samostan. Uskoro im se pridružuje velik broj mladića, te braća uskoro osnivaju još pet samostana u Poljskoj i Češkoj. Hijacint je poslan za poglavara u novoosnovani samostan u Gdanjsku na granici s Pruskom. Sudjelovao je i kao delegat na generalnom kapitulu dominikanaca u Parizu. Iz Pariza odlazi u Krakow, pa u Gdanjsk i napokon u misiju u Kijev. Ondje je trebao biti na pastoralnoj pomoći katolicima i raditi na sjedinjenju pravoslavnih s Katoličkom Crkvom. Sa subraćom je postigao veliki uspjeh, ali ih je kijevski knez protjerao iz grada.

Hijacint se vratio u Gdanjsk, odakle odlazi kao duhovnik u križarsku vojnu protiv Prusa. Iz vojne se, star i iscrpljen, vraća u Krakow u kojemu umire 1257. godine. Za njegova su mu života pripisivali mnoga čuda, primjerice da je jednim plaštem premostio rijeku kako bi on i braća koja su nosili Presveto i kip Blažene Djevice Marije mogli prijeći po suhom.