Danas slavimo svetoga Roka. Sveti Roko rođen je u četrnaestom stoljeću u Montpellieruu Francuskoj. Kažu da je na tijelu, od rođenja, imao mrlju u obliku križa te su ga smatrali predodređenim za redovništvo. Rok je nakon smrti roditelja razdao sav svoj imetak i zaputio se na hodočašće u Rim. U nekom gradiću na putu je zatekao stanovnike pogođene kugom. Ostao je ondje i posvetio se njezi oboljelih, bivajući u tome toliko uspješan da su se mnogi oporavili od opake bolesti.

Shvativši borbu protiv kuge kao svoje životno poslanje, Rok ide od grada do grada kojima je harala kuga i posvećuje se brizi za oboljele. Nakon što je mnoge godine proveo boreći se s kugom, naposljetku se i sam zarazio u talijanskoj Piacenzi. Misleći da će umrijeti, povlači se u obližnju šumu. Vjerni pas odbijao ga je napustiti te mu je lizao rane i svaki mu dan donosio po jedan kruh. Nakon što se oporavio, vraća se u rodni Montpellier, ali toliko promijenjen u tijelu da ga nitko nije prepoznao. Uhićen je kao uhoda i odveden pred suca, svoga vlastitog ujaka. Ne prepoznajući ga i ne vjerujući njegovim riječima, ujak ga je osudio na tamnicu.

Nakon pet godina, našli su ga mrtvog u njegovoj ćeliji. Pored njega je bio natpis koji je tvrdio da će biti iscijeljeni svi koji obole od kuge i zaištu pomoć svetog Roka. Mlečani su ukrali njegovo tijelo te ga pokopali u franjevačkoj crkvi svetoga Roka u Veneciji. U ikonografiji se Rok prikazuje kao hodočasnik, s jakovskom kapicom i štapom, kako zadiže haljinu i pokazuje kužnu ranu na svome bedru. Uz njega se redovito prikazuje i njegov vjerni pas. Sveti Roko zaštitnik je od kuge i kužnih bolesti.