Vatrogasci svakoga dana i noći čuvaju nas i naše kuće, naše ulice i gradove. Lakše i spavamo jer, barem podsvjesno, znamo da momci i djevojke bdiju nad nama i našom sigurnošću. Posebno smo ih viđali nakon potresa u Zagrebu, kada su njihove dizalice, košare, vozila i ljestve bile po cijelom gradu, a oni su "spašavali" napukle dimnjake i skidali dijelove zgrada koji su prijetili prolaznicima. Jedan od njih bio je Davor Kovačić, član DVD-a Kustošija, a koji je tragično preminuo u sanaciji poplava u Zagrebu ovoga vikenda. Ovo je priča o zagrebačkim vatrogascima koji ove godine obilježavaju 150 godina organiziranog vatrogastva u Zagrebu, a naš je sugovornik bio predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Zagreba Zlatko Križanić.
Prije svega, čestitke za ovaj lijepi jubilej, iako zagrebački vatrogasci ove godine slave i više jubileja…
Hvala na čestitkama! Istina je, posebno smo ponosni na 150 godina postojanja vatrogastva u gradu Zagrebu. Naime, Dobrovoljno vatrogasno društvo Zagreb, koje je utemeljeno prije 150 godina, je temelj vatrogastva u Zagrebu. Moramo, međutim, napomenuti da, uz to Društvo, ove godine imamo još dva slavljenika.
Prvi je Javna vatrogasna postrojba grada Zagreba, operativna perjanica vatrogastva u gradu Zagrebu koja slavi 110 godina, a drugi Vatrogasna zajednica grada Zagreba koja obilježava 90 godina djelovanja.
Ova vam je jubilarna godina bila zaista “vatrena”, možda ne toliko zbog požara, koliko zbog angažmana, posebno nakon potresa 22. ožujka.
Osim koronavirusa koji je zahvatio našu domovinu, ne moramo podsjećati da smo imali veliki potres kojeg smo se najviše bojali u gradu, znajući da je Zagreb na trusnom području. Doživjeli smo da je nakon 140 godina potres ponovno pogodio naš grad. Naše su snage, i profesionalne i dobrovoljne, bile maksimalno angažirane u spašavanju.
Uz sve dimnjake koji su napravili nered na objektima, pripreme, izvlačenje iz samih objekata, moramo napomenuti da nismo imali ozlijeđenih, osim onog nesretnog događaja s mladom djevojkom koja je stradala.
Čuva nas 350 profesionalnih vatrogasaca i članovi 58 DVD-ova
Kako su ustrojeni zagrebački vatrogasci? Znamo da postoji profesionalna Javna vatrogasna postrojba, a uz njih različita dobrovoljna vatrogasna društva. Koliko je ukupno tu članova uključeno i kako sve to funkcionira?
Imamo Vatrogasnu zajednicu koja objedinjuje i profesionalno i dobrovoljno vatrogastvo. Unutar vatrogasne zajednice imamo profesionalnu Javnu vatrogasnu postrojbu kojoj je centrala u Savskoj. Danas imamo oko 350 profesionalnih vatrogasaca, ali moram napomenuti da u ovom trenutku u gradu Zagrebu nedostaje profesionalnih vatrogasaca. Imamo i 58 dobrovoljnih vatrogasnih društava koji rade na isto toliko lokacija u gradu Zagrebu.
Javna vatrogasna postrojba ima pet ispostava odnosno, uz centralnu u Savskoj, postaje su Jankomir, Žitnjak, Novi Zagreb i Dubrava. U ovom trenutku nedostaju nam još dvije postaje u novoizgrađenom dijelu grada.
Primjerice, Sesvete s osamdeset tisuća stanovnika su nam trenutno nepokrivene ali, srećom, tu imamo jaka vatrogasna dobrovoljna društva koje ipak pokrivaju to područje, zajedno s Javnom vatrogasnom postrojbom. Ta je pak postrojba nositelj zaštite od požara u samom gradu i mislim da je ona perjanica i operativni ponos u gradu Zagrebu. Veliku potporu profesionalnoj službi daju članovi 58 dobrovoljnih vatrogasnih društava, od kojih je osam stožernih, koji su u svakom trenutku na pripomoć Javnoj vatrogasnoj postrojbi.
Kako izgleda prosječni dan zagrebačkog vatrogasca, a što se događa u stanici kad dođe poziv na 193 ili 112?
Kad u našem Dojavnom centru 193 zaprime poziv za intervenciju, odmah se pita na kojem je području i šalje se, prema potrebi, određeni broj vozila i vatrogasaca.
Istovremeno se u operativnom centru alarmira i najbliža dobrovoljna vatrogasna društva na tom području koja mogu izvršiti zadatak. Slijedimo uhodanu i uvježbanu proceduru prilikom takvih događaja.
Propisano vrijeme za izlazak vozila iz kruga stanice je jedna minuta.
Napominjem da, po zakonu, vatrogasci na svakom području grada Zagreba moraju biti u roku 15 minuta.
Osim gašenja požara, spašavaju ljude iz prometnih nesreća, ali i životinje iz različitih nezgoda
Koja su sve područja djelovanja vatrogasaca? Znamo da, osim gašenja požara, sudjelujete u, već smo spomenuli, skidanju napuklih dimnjaka ili opasnih dijelova s visokih zgrada, spašavanju iz prometnih nesreća, pomažete oko poplava… Koja još područja pokrivate?
Pa to su uglavnom tehničke intervencije. Sami ste naveli niz intervencija, od prometnih nesreća, istjecanja goriva ili maziva iz vozila, izvlačenje iz liftova… u zadnje vrijeme intervencije gašenja požara su velikim brojem uključene u to, a u posljednje vrijeme to su požari na otvorenom prostoru, nastali zbog spaljivanja korova.
Da raščistimo jednu stvar: spuštate li kućne ljubimce s visokog drveća?
To nas često pitaju (smijeh). Među ostalim, da, vatrogasci rade i taj dio posla, kad je to potrebno. Kad ljudi zatraže, naravno da će vatrogasci uključiti i u taj dio spašavanja kućnih ljubimaca.
Pretpostavljamo da imate puno priča s terena, ali nas zanima kako se nosite u onim ne tako dobrim trenucima, primjerice prometnih nesreća ili većih požara…?
To na naše operativno članstvo svakako ostavlja određeni trag. Bez obzira na sve, kad se susrećete s određenim osobama u vozilu, od djece i mlađih, pa do starijih osoba, zna biti teško… Kad izvlačite ranjene osobe iz vozila, to ostavlja trag na vama i teške su to situacije, ali nekako ih rješavamo.
Važnost suradnje s drugim ustanovama
Znamo da su prije tri godine bili veliki požari u splitskom zaleđu i da ste bili angažirani, ali zagrebački vatrogasci pomažu kadgod i gdjegod treba, je li tako?
Prema zapovijedi glavnog vatrogasnog zapovjednika, koji diže postrojbe na području grada Zagreba, dobili smo tada dojavu o potrebitosti naših snaga na području Splitsko-dalmatinske županije. Istoga se trena pristupilo mobiliziranju Javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljnog vatrogastva. Mi smo u tom trenutku na dislokaciju poslali oko 160 ljudi i 45 vozila, s tim da smo morali osigurati i grad i naše sugrađane, da ne bismo ni u jednom trenutku u pitanje doveli sigurnost grada Zagreba.
Spomenuli smo nedavne splitske požare. Kakva je općenito suradnje vatrogasaca sa drugim javnim službama? Tko je “glavni” u situaciji poput, recimo, poplave u Gunji?
Prilikom velikih državnih događaja poput Gunje ili potresa u Zagrebu, donedavno je glavna bila Državna uprava za zaštitu i spašavanje koja je pozivala i organizirala sve postrojbe koje bi bile potrebne na određenom području. Sada je djelokrug njihovog posla prebačen u MUP ili na Vatrogasnu zajednicu. Mislim da se, bez lažne skromnosti, za vatrogasce može reći da smo među najbolje organiziranima u državi, a svakako najmnogobrojniji.
Dakle, kada se zatraži pomoć od glavnog vatrogasnog zapovjednika, on mobilizira snage vatrogastva na određenom području. Tu su i druge službe koje se uključuju, primjerice Gorska služba spašavanja, potom Crveni križ i sve službe koje su vezane uz spašavanje i pomoć prilikom takvih događaja.
Pandemija ih nije zaustavila
Znamo da u akciju idete zaštićeni od vatre, pa i od virusa, ali koliko vaše vatrogasce ometa ova pandemija i potrebne mjere opreza?
Cijela naša domovina je u takvoj situaciji i moramo napomenuti da nam to otežava određene aktivnosti. Bojali smo se u prvom trenutku prilikom pojave koronavirusa da nam se ne pojavi u profesionalnim postajama. To bi itekako onemogućilo rad postrojbi. Pazilo se u svakom trenutku tko ulazi te da se primjenjuju mjere koje je donio stožer. Mislim da smo uspjeli to sačuvati i, hvala Bogu, dosad nismo imali imali potrebe za zatvaranjem određenih postaja, mada smo imali već postupnik kako u određenom trenutku postupiti na nove lokacije i da određene snage iz dobrovoljnih društva preuzimaju posao. Imali smo cijeli niz mjera predviđenih za takav slučaj.
Što je potrebno za jednog vatrogasca, osim hrabrosti, samopouzdanja i spremnosti na učenje te kome se zainteresirani mogu javiti?
Oni koji imaju želju biti profesionalni vatrogasci, prvo moraju završiti školu za vatrogasnog tehničara ili vatrogasca i onda se javiti na natječaj kad ga raspiše Javna vatrogasna postrojba Grada Zagreba. Kandidati moraju biti psihofizički spremni i vrhunski pripremljeni. Osim hrabrosti, vrlo su bitni zdravstveni pregledi, da je kandidat zdravstveno sposoban za vršenje dužnosti vatrogasca. Kod dobrovoljnih vatrogasaca imamo i školovanje unutar Vatrogasne zajednice grada Zagreba i, ono što je isto tako bitno, da je kandidat zdravstveno sposoban za vršenje te službe. Potom se prijavljuje najbližem dobrovoljnom vatrogasnom društvu u svom kvartu i na taj se način uključuje u rad službe.
Vatrogasci rado slave svoga zaštitnika sv. Florijana
S obzirom da razgovaramo za Hrvatski katolički radio, spomenut ćemo i zaštitnika vatrogasaca svetoga Florijana. Znamo da ga vatrogasci veoma štuju.
Povijesna je činjenica da je vatrogastvo jako vezano uz Crkvu, s obzirom da ga je, ne samo u Zagrebu, nego u cijeloj našoj domovini, dobrim dijelom organizirala Crkva. U to nas može uvjeriti činjenica da su u puno dobrovoljnih vatrogasnih društva svećenici bili ili predsjednici ili zapovjednici Društava i nositelji aktivnosti organiziranog vatrogastva u Hrvatskoj u to vrijeme.
Našeg zaštitnika svetoga Florijan častimo svake godine 4. svibnja, kada se svi okupimo u najbližim crkvama dobrovoljnih vatrogasnih društva. Vatrogasna pak zajednica grada Zagreba ima centralnu misu u crkvi sv. Marka svake godine na svečev blagdan, kada svi vatrogasci i Javna vatrogasna postrojba dolaze zahvaliti svetom Florijanu što nas čuva, štiti i brani u svakom trenutku.
Ovaj smo razgovor započeli spominjanjem velikih jubileja koja vatrogasna zajednica u Zagrebu slavi ove godine. Bila je planirana i velika proslava koju je spriječila pandemija. Dokle ste došli u obilježavanju i što još planirate?
Pomalo smo tužni zbog toga što smo spriječeni dostojno to obilježiti u ovoj jubilarnoj godini kad smo trebali to proslaviti, a puno smo planirali. Uz Dobrovoljno vatrogasno društvo, našeg najstarijeg svečara koji slavi 150 godina, a koji tim povodom izdaje i monografiju o 150 godina vatrogastva u gradu Zagrebu, sljedeća aktivnost bila je bojanje jednog tramvaja koji naši sugrađani vidjeti na ulicama grada Zagreba u bojama i s oznakama vatrogasnog vozila.
Planirali smo po gradu postavljati i jumbo plakate, a vrhunac je trebala biti svečana akademija s koncertom u dvorani Vatroslava Lisinskog. Nažalost, to nam je sve otkazano zbog pandemije, ali vjerujem da ćemo je proslaviti na neki drugi način. Sjećamo se svega, i naših vatrogasaca i početaka vatrogastva u gradu Zagrebu, Đure Deželića koji je bio i prvi predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zagreb. Sjećamo se, na kraju i onih prvih noćobdija koji su građane na Gornjem gradu upozoravali da gase vatru, sve do osnivanja prvog Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zagreb, iz kojeg je 1910. proistekla Prva vatrogasna straža, današnja Javna vatrogasna postrojba.
Gospodine Križaniću, molimo Vas, prenesite svojim vatrogascima, koji iz sata u sat bdiju i jamče nam miran san, zahvalu uime naših čitatelja, a Vama hvala na vremenu koje ste odvojili za Hrvatsku katoličku mrežu.
Hvala i vašim čitateljima i poručujem im da mogu mirno spavati, da su vatrogasci grada Zagreba dobro opremljeni te da imaju veliko srce i da su spremni pomoći u svakom trenutku, kadgod je to potrebno.