Jedino strašnije od veličine i prizora divovskog anđela Otkrivenja morao je biti zvuk njegova glasa. “I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu dúga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.” (Ot 10, 1-3).

Čista srca promišljaj o Kristovim riječima pripravan da čuješ grmljavinu.

Grmljavina ima posebnu simboliku, kako piše portal Catholic Exchange, u Starom i u Novom Zavjetu. Često se povezuje s Božjom osudom i kaznom njegovih neprijatelja npr.: “Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu.” (1 Sam 7, 10).

Povezuje se također s Božjom slavom i moći npr.: “Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu! Čuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, i Liban skakuće poput teleta, a Sirion kao mlado bivolče! Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! Čuj! Od straha se mlâdê košute, prerano se mlâdê košute šumske. Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!” (Ps 29, 3-9).

Tako grmljavina zapravo prikazuje Boga u svoj njegovoj veličini. Simbolizira kako je Bog svemoguć i potpuno svet zbog čega mu se divimo i imamo određeno strahopoštovanje prema njegovoj izuzetnosti. Kako mistici naglašavaju, istinska svjetlost Božja bila bi previše za naše oči, pa tako je i njegov glas prikazan poput munje koja oglušuje. Iako grmljavina izaziva strahopoštovanje, glas Božji nije samo da mu se klanjamo, trebali bismo ga i slušati. Poput Ivana i Joba slušajmo što nam grmi glas Božji kako je Krist poručio:

“Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje! Uto dođe glas s neba: Proslavio sam i opet ću proslaviti! Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: Zagrmjelo je! Drugi govorahu: Anđeo mu je zborio. Isus na to reče: Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.” (Iv 12, 27-30).

Ovaj glas koji se spušta na zemlju poradi čovjeka može čuti onaj koji čista srca sluša riječi Kristove i promišlja o njima pripravan da čuje Boga u svoj njegovoj grmljavinskoj slavi te, prepoznajući ga po glasu, prati svoga pastira. Promišljajmo dakle nad Kristovim riječima u Evađelju da bismo naučili slušati grmljavinu.