Veliki međunarodni susret vjere, slavlja i zahvalnosti Bogu za dar života u sjećanje na rođenje Zajednice Cenacolo. Tog 16. srpnja 1983., na blagdan Gospe od Karmela, Majka Elvira uspinjala se uz saluzzeško brdo, s ključevima onoga što je kasnije postala Matična kuća ovog djela: taj dan rođena je Zajednica Cenacolo.
Odgovor je to Božje nježnosti na vapaj mnogih mladih koji, izgubljeni, izvarani i razočarani, traže radost i smisao života u lažnom blještavilu svijeta. Rađa se mjesto prihvata, ljubavi i služenja životu, mjesto koje je tijekom godina postalo izvor nade i uskrsnuća za mnoge izgubljene u svijetu tame i tuge, marginaliziranosti, očaja i ovisnosti, donosi mrežna stranica Zajednice Cenacolo.
Majka Elvira prvobitno kani otvoriti samo jednu kuću, ali kao i obično Božji planovi veći su od ljudskih: mladi dolaze sa svih strana i traže da budu primljeni, želeći započeti novi život. Tako se tijekom godina kuće Zajednice Cenacolo, nazvane bratovštine, umnožavaju: najprije u Italiji, potom u Europi i naposljetku širom svijeta. Trenutno postoji 71 bratovština u 20 zemalja svijeta (Italija 25; Austrija 1; Bosna i Hercegovina 2; Hrvatska 7; Francuska 5; Engleska 1; Irska 1; Poljska 4; Portugal 1; Slovenija 1; Slovačka 1; Španjolska 2; SAD 4; Argentina 4; Brazil 5; Meksiko 1; Peru 2; Paraguaj ; Filipine 1; Afrika – Liberija 1).
U bratovštinama u Europi i Sjevernoj Americi prihvaćeno je oko tisuću osoba, među kojima je mnogo mladih s teškim teretom prošlosti, no sa željom u srcu da krenu u novi život slijedeći put Zajednice. U Latinskoj Americi uz nekoliko bratovština za mlade u problemima Zajednica je pokrenula i nekoliko misija za prihvat djece s ulice. U Africi je prije nekoliko godina pokrenuta prva misija za napuštenu djecu Liberije. Na mjestima gdje nas odvede ruka Božanske Providnosti želimo biti malo ali vidljivo svjetlo, znak nade koja se ponovo rađa, živo svjedočanstvo da smrt nema posljednju riječ.
Tijekom godina, snažno privučeni načinom života, vjerom, zajedništvom i služenjem koje su iskusili u Zajednici, Majci Elviri su se pridružili mladi volonteri, laici, obitelji, posvećena braća (od kojih nekoliko svećenika) i posvećene sestre, koji su se u potpunosti angažirali u ovom djelu, živeći zajedno s prihvaćenim osobama na bratskom putu “iz tame u svjetlo”, koji vodi ka ponovnom otkrivanju radosti vjere, ljepote života i istinske slobode.
Crkva je prepoznala Zajednicu Cenacolo, pri Papinskom vijeću za laike, kao Privatnu međunarodnu udruga vjernika. Majka Elvira često ponavlja da “smo mi prvi svjedoci jednog Božjeg čuda, koje je nastalo spontano, koje nas nadilazi i iznenađuje, kojega smo po milosti sudionici.”
Zajednica ne želi biti samo mjesto oporavka i socijalne skrbi, nego škola života, jedna velika obitelj gdje se prihvaćena osoba može osjetiti kao kod kuće i na taj način pronaći vlastito dostojanstvo, ozdravljenje rana, mir u srcu, radost življenja i želju da voli.