Danas slavimo svetog Bonaventuru, “serafskog naučitelja”. Bonaventura je rođen u Bagnoregiu u središnjoj Italiji 1221. U dobi od dvadeset i dvije godine ulazi u franjevački red. Položivši zavjete, odlazi u Pariz na studije kod subrata Aleksandra Haleškog. U Parizu se sprijateljio s još jednim velikanom, Tomom Akvinskim. Zajedno su i promovirani u doktore. U dobi od trideset i pet godina postaje generalnim ministrom Franjevačkog reda. Napisao je životopis svetog Franje i dao prenijeti tijelo Antuna Padovanskog u njemu posvećenu crkvu u Padovi.

Ponuđena mu je nadbiskupija u Engleskoj, ali ju je iz poniznosti odbio. Papa Grgur X. imenovao ga je biskupom Albana i kardinalom. Papa ga je poslao na Drugi lyonski koncil 1274. na kojemu je postignuta unija između istočne i zapadne Crkve. Ondje je i umro, pod sumnjivim okolnostima, na današnji dan 1274. godine. Kanoniziran je 1482. godine.

Pod njegovim su vodstvom franjevci postali najistaknutiji red Katoličke Crkve, sve do dolaska isusovaca. Zaštitnik je protiv probavnih smetnji. Bonaventura je bio istaknuti skolastički teolog. Smatra se jednim od najvažnijih filozofa i teologa srednjega vijeka. U filozofiji i teologiji bio je sljedbenik Platona i Augustina. Papa franjevac Siksto V. proglasio ga je 1587., zajedno sa svetim Tomom Akvinskim, naučiteljem Crkve.