Danas je sv. Vilibald, biskup, sin sv. Rikarda i brat sv. Vunibalda i sv. Valpurge. Vilibald je rođen oko 700. godine u Engleskoj. U ozračju svetosti pravo bi čudo bilo da nije i sam postao svet. Već s pet godina Vilibald je predan u samostan Waltham na odgoj i obrazovanje. Tada su vjerske škole bile jedine škole. U samostanu je ostao do 20. godine, a onda je započelo njegovo putovanje s ocem i bratom, preko Francuske sve do sjeverne Italije. U sjevernoj Italiji mu je umro otac, a on se s bratom zaputio u Rim. Iz Rima su otišli do Sicilije, te na Cipar, a potom u Emesu na rijeci Orontu, gdje su jedva izbjegli zatvor zbog sumnje da su špijuni. Potom su 724. godine dospijeli u Svetu Zemlju, a odatle za Uskrs 728. godine i u Carigrad.

U Monte Cassino su došli u jesen 729. godine. Ondje se pridružio benediktincima u poznatoj istoimenoj opatiji u kojoj je proveo deset godina. Ondje ga je zatekao poziv ujaka svetog Bonifacija da mu se pridruži u misiji u Germaniji. Po dolasku u Germaniju, Bonifacije ga je u Eichstättu  zaredio za svećenika te je Vilibald započeo s misionarskom djelatnošću, osnivajući crkve i samostane. Bonifacije ga je uskoro posvetio za biskupa Eichstätta. Biskupom toga grada bio je četrdeset godina. Kao biskup trudio se unaprijediti biskupiju. Propovijedao je i brinuo se svim marom za vjerski život u svojoj biskupiji. Tako je 750. godine otpočeo gradnju opatije Heidenheim u kojoj je opatom postao njegov brat Vunibald. U tom je mjestu i njegova sestra Walburga osnovala samostan benediktinki kojemu je bila opatica. U svoj je samostan prenijela tijelo Vunibalda koji je umro 761. godine. Ondje je sv. Vilibald umro 786. godine.