Na susretu se okupilo 141 osoba iz čakovečkih i drugih međimurskih pa i varaždinskih župa. Susret je imao svoj provjereni tijek i sadržaj, za svakoga ponešto, a sve u okruženju prekrasnog zelenila i raslinja svih vrsta.

Tema 15. susreta bila je Riječ – snaga izgovorene riječi. Kako bi se za temu što bolje pripremili, a potom ponijeli i ponešto od plodova podijeljenih misli i iskustava, sudionici su uoči susreta imali malu trodnevnicu sa zadatkom da dva puta razmislimo prije nego izgovorimo riječ mužu, ženi i djeci. Tijekom tri dana uoči susreta sudionici su vježbali izgovoriti riječ u sebi, osluhnuti je, osjetiti kakav bi ona odjek mogla imati u srcu drugoga, preraditi je ako su osjetili da je mogu izreći bolje. Pri tom se nisu dali obeshrabriti bezuspješnim pokušajima, i nisu se uzdali samo u svoje snage – zazvali su Božju pomoć i Duha Svetoga da ih podupre u njihovom nastojanju.

Na samom susretu u nedjelju sudionici su podijeljeni u grupe promišljali i razgovarali o biblijskim citatima na zadane teme: “Riječ blaga i ljubazna”, “Riječ istine”, “Riječ Božja”, “Riječ opomene”, “Riječ utjehe”, “Riječi odmjerene i promišljene”, “Riječi mira i pomirenja” i “Riječi svjedočenja” te tema za grupu mladih “Riječi iskrene”. Evo nekoliko crtica iz rada u grupama:

Našoj grupi “Riječi odmjerene i promišljene” pridružio se vlč Josip Horvat i posvjedočio nam o ljepoti knjige kardinala Roberta Saraha “Snaga tišine” te smo zaključili da onaj tko ima iskustvo snage tišine, taj dobro zna da su “riječi kazane u pravo vrijeme zlatne  jabuke u srebrnim posudama. (Izr 25,11) kako je glasio jedan od izvučenih biblijskih citata. (Darinka Kutnjak)

“Našom grupom odjekivala je radost Božje riječi koja je konkretna, jasna, sigurna, a mene osobno je potakla da ne smijemo odustati nego moramo ostati ustrajni.” (Janja Kontrec)
 
“Kao i uvijek, po mjeri izvučena grupa: “riječ ljubazna i blaga”. Grupa zanimljivih ljudi, istovremeno jako sličnih i prilično različitih. Razmijenili smo svoja iskustva kao roditelji djece više uzrasta. Posebnu pozornost provukao mi je Ivan kao otac s čak 5 sinova trenutno u kući, što je meni kao majci trojice neprocjenivo slušati i upijati savjete za budućnost. Pozvani smo prilagoditi se situaciji, čovjeku, djetetu, odgoju, opominjanju, a pritom ne izgubiti sebe i ostati vjeran Isusu. Kako istovremeno biti strog, i pristupačan, štititi djecu, no i pripremati ih za izlazak van iz gnijezda spremne suočiti se hrabro sa životom. Istaknuli smo poznatu činjenicu da je uloga oca i uloga majka neprocjenjiva i nezamjenjiva. Još sam pod dojmom izgovorenih riječi! Ponovno smo doživjeli da smo pozvani biti različiti udovi istoga Tijela.” (Nives Horvat)

Igra zajedništva

U nezaobilaznoj  igri vodene alke sudjelovao je najveći broj sudionika do sad. Osvajanje jedne od triju medalja za vozača tački i alkara nije bio nimalo lak zadatak, pa je stoga i svaki pogodak balona s vodom zavrijedio pljesak i oduševljenje navijača. Na radost najmanjih i onih većih koji je također nisu skrivali, fra Željko Železnjak, župnik centralne čakovečke župe, pobrinuo se za slatko i hladno osvježenje svima omiljenim sladoledom! Povlačenjem užeta i ovaj put smo pokazali da su djeca i mame jače od muževa i očeva, a “igra zajedništva” povezala je sve generacije u usklađenom nastojanju da se ostvari zajednička pobjeda.

O želji da susrete nastavimo govore nam odjeci nas samih:

“Nama su srca, kao i prošle godine, opet prepuna topline i zahvalnosti dragome Bogu što nas i na ovaj divan način okuplja te krijepi naš duh i tijelo. Osjećali kao kod kuće, prihvaćeno, slobodno i opušteno!” (Maja Andročec)

“Predivno je biti dio ovakvih  susreta, sa obiteljima istih životnih pogleda gdje jedni druge potičemo na putu do svetosti, uz molitvu, Riječ Božju, svjedočanstva, zagrljajem, šalom, ohrabrenjem i igrom.” (Janja Kontrec)

Tradicionalna točka susreta bilo je zajedničko fotografiranje svih zajedno i svake obitelji zasebno, ovoga puta na ljestvama kao simbolom penjanja u visine, obitelj zajedno na putu prema svetosti!