Danas slavimo Rimske prvomučenike. Radi se o skupini kršćana koji su podnijeli mučeništvo za cara Nerona. On ih je lažno optužio za požar koji je poharao Rim. Mučeni su prije apostolskih prvaka Petra i Pavla. Neki su živi spaljeni, neki razapeti na križ,. a drugi bačeni divljim zvijerima.

Rim je u ono vrijeme imao brojnu židovsku populaciju. Izvori imenom spominju bračni par, Priscilu i Akvilu, koji su u Korintu upoznali svetoga Pavla. Izgnani su iz grada za cara Klaudija. U Rimu su već nekoliko desetljeća po Isusovoj smrti živjeli kršćani. Njima Pavao piše Poslanicu Rimljanima, iako ih nije on sam obratio na kršćanstvo, nego su ondje živjeli već prije njegova dolaska u Rim. Za cara Nerona, Rim je 64. godine poharao strašan požar. Javnost je okrivila samoga Nerona, koji je htio proširiti svoju palaču pa se smatralo da je grad zapalio želeći se domoći praznih parcela nastalih požarom.

Htijući sprati krivnju sa sebe, car je za požar optužio kršćane i počeo s njihovim progonom. O tome nas izvještava rimski povjesničar Tacit. Kršćani su mučeni na najrazličitije načine: spaljivanje, bacanjem divljim zvijerima u areni, pribijanjem na križ i mnogim drugima. Kao žrtve progona kasnije su stradali i sveti Petar i Pavao.

Namjera današnjeg spomendana je komemoracija ranih rimskih mučenika. Reformom liturgijskog kalendara mnogi su spomendani manje poznatih rimskih mučenika iz njega jednostavno izbačeni. Ovaj je spomendan nadomjestak za brojne tada ukinute spomendane i namjerno je stavljen na današnji dan, neposredno poslije svetkovine svetih Petra i Pavla, koji se slave kao utemeljitelji i zaštitnici Rimske Crkve.