Ugled sveca kojega danas slavimo nedvojbeno je velik. Ivan stoji na razmeđi Staroga i Novoga zavjete, veliki je prorok, svojim je propovijedanjem navijestio dolazak Mesije, krstio ga je na rijeci Jordanu i podnio je mučeničku smrt u obrani moralnih vrijednosti. Sama činjenica da je on jedina osoba, uz Isusa i Mariju, kojoj, osim spomena smrti, liturgijski slavimo i rođenje dovoljno govori o njegovoj važnosti. I sam ga Isus naziva “najvećim rođenim od žene”.

Ivan je rođen u mjestu Ain Karim, u blizini Jeruzalema, u Judejskom gorju. Otac mu je bio hramski svećenik Zaharija, a majka Elizabeta, rođakinja Blažene Djevice Marije. Roditelji mu dugo nisu mogli imati djece. Jednom prilikom se njegovom ocu Zahariji, dok je služio u hramu, ukazao anđeo i navijestio mu da će dobiti sina. Zaharija nije povjerovao anđelu pa je zbog toga ostao nijem. Elizabeta je doista začela, a u pohod joj je došla Blažena Djevica Marija. Elizabeta ju je prva pozdravila sa “Zdravo, Marijo”, a Marija je tom prilikom izrekla svoj Veliča. Po rođenju djeteta, kada su mu trebali nadjenuti ime, htjedoše ga nazvati po ocu ali se njegova majka usprotivila i nadjenula mu ime Ivan. Kao mladić, Ivan odlazi u judejsku pustinju i tamo provodi asketski život, oblačeći se u devinu dlaku i hraneći se skakavcima i divljim medom. Propovijeda obraćenje i krsti na Jordanu, naviještajući dolazak Kraljevstva nebeskog. Na Jordanu je krstio i Isusa, a tom se prilikom objavilo i cijelo Presveto Trojstvo. Pretpostavlja se da su neki od apostola prvo bili Ivanovi učenici. Došao je u sukob s Herodom, koji se oženio ženom svoga brata Herodijadom. Herodijada ga je stajala i glave.

Svetkovina svetoga Ivana Krstitelja slavi se još od četvrtog stoljeća. Posvećena mu je Lateranska krstionica, a suzaštitnik je i papine katedrale – Lateranske bazilike. Kult mu se brzo proširio svijetom, a u Francuskoj je ovoj svetkovini u davnini prethodio i dvotjedni post. I liturgija svetkovine bila je bogata te je imala više misa: danju, polnoćku i misu bdijenja. I ovdje je očita analogija s proslavom Božića. Uz Ivanjdan su vezani i mnogi narodni običaji, od kojih je svakako najpoznatiji običaj paljenja krijesova uoči svetkovine. Ivan Krstitelj zaštitnik je glazbenika i pjevača, krojača i kožara, krznara i vunara, remenara i gostioničara. Mole mu se nožari i brusači, zatvorenici i oni koji su osuđeni na smrt. Zaštitnik je uzgajivača ptica, padavičara i krštenika i nekih država – Malte, Jordana, malteških vitezova kao i velikog broja svjetskih gradova.

Obično ga prikazuje kako krsti Isusa ili kao propovjednika obučenog u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom: “Evo Jaganjca Božjeg!” Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili u ruci. Relikvije sv. Ivana Krstitelja nalaze se u crkvi svetog Silvestra u Rimu i katedrali u Amiensu u Francuskoj.