Crkva kroz povijest bilježi brojne neobične znakove na kipovima i slikama Blažene Djevice Marije, često se događalo da Gospini kipovi ili slike plaču, no mnogi ne znaju da je jedna takva slika upravo u Hrvatskoj i da je pobožnost prema našoj Majci Krvavih suza poticao budući hrvatski svetac. Posjetili smo pavlinski samostan u istarskom mjestu Sveti Petar u Šumi gdje se čuva slika Majke Božje Jasnogorske koja je plakala krvavim suzama. Pavlini svjedoče kako Gospa i danas duboko suosjeća s bolima svoje djece te onima koji joj se utječu i danas pred svojim Sinom moli čudesa.
Ikona Majke Božje Jasnogorske (Čestohovske) na glavnom oltaru župne crkve sv. Petra i Pavla u srednjoj Istri odavno se časti kao čudotvorna te joj gotovo tri stoljeća hodočaste vjernici. Naime, slika Majke Božje je proplakala krvavim suzama 1721. godine. Gospa je proplakala na Badnjak u tijeku mise zornice čemu su svjedočili fratri, mnoštvo vjernika te je sve viđeno, zabilježeno i potvrđeno od tadašnjih crkvenih vlasti. Prvi je suze na slici opazio otac pavlin Pavao Subski, jedna je suza istekla od sredine čela do usana, a druge tri pojavile su se pod okom i tekle do nosnica. Sve do 1. siječnja vjernici su gledali Gospino lice prekriveno suzama te je taj dan pred mnoštvom i porečkim biskupom de Nigrisom otac Subski misnim rupčićem otro kaplje s Marijina lica. Tragovi suza i danas su jasno vidljivi na slici kao i to da su suze obrisane. No, iako suze više ne teku naša majka i danas plače nad bolima svoje djece. Naime, do danas su zabilježeni brojni zapisi o uslišanjima molitava vjernika koji su hodočastili slici čudesne Majke Božje Čenstohovske, utekli joj se za pomoć u svojim tegobama ili joj pravili zavjete u bolestima.
Fra Gaudencije, jedan od četiri pavlina koji trenutno borave u samostanu u Svetom Petru u Šumi navodi kako vjernici i danas svjedoče o brojnim uslišanjima.
Fra Gaudencije, ovdje ste četiri godine; kakva su Vaša iskustva s ovom slikom – osobno i što vam svjedoče vjernici?
Moglo bi se mnogo o tome, ja ću spomenuti samo da sam svjedočio dvama ozbiljnim čudima, za koje postoji dokumentacija, radi se o ozdravljenjima. Ostalih, milosnih događaja i iskustava ima, o čemu svjedoče, pisma, zavjetni darovi i redoviti posjeti. Hodočasnika danas nema mnogo kao nekad, neposredno nakon čuda, ali ih ima.
Kakva su tumačenja, zašto je Gospa plakala krvavim suzama, odnosno što nam Majka želi reći i na što nas poziva?
Teško je s vremenskog razmaka od 299 godina točno razumjeti što je Gospa htjela reći. Iskreno, ne znam, ali znamo iz svjedočanstava onoga vremena da je taj događaj mnoge dirnuo i donio velike plodove pobožnosti. Neki povezuju tu žalost s malim Isusom, koji je od rođenja do obrezanja, uz koje se veže u židovskoj tradiciji i nadijevanje imena bio bezimeno dijete.
Gospine suze su tekle od Badnjaka do osmine Božića, tj. do predsabornog blagdana Imena Isus. Zato to neki povezuju s žalošću Majke za svom bezimenom djecom koja su ubijana abortusom.
Ikona Majke Božje Jasnogorske
Župna crkva u kojoj se čuva slika također ima vrlo zanimljivu povijest, naime sve u njoj, od slika do oltara i klupa, su izgradili sami fratri?
Crkvu i samostan izgradili su prvotno benediktinci, a kad su oni izumrli, došli su ovdje pavlini iz obližnjeg samostana na Čepićkom jezeru, gdje se nalazi najstariji od 7 bivših pavlinskih samostana u Istri. Nakon preuzimanja samostana koji je bio u lošem stanju krenulo se s obnovom i prilagođavanjem samostana reguli sv. Augustina.
Obnovljen samostan razrušen je i opustošen u uskočkom ratu 1616. g. Ponovna obnova počela je oko 1700 godine i trajala do ukinuća samostana 1786. U sklopu te zadnje obnove s velikom pažnjom i ljubavlju uređena je samostanska crkva, što su u stilu pavlinskog baroka lepoglavske škole izvela dva pavlina, jedan slikar i drugi stolar, i to je bilo njihovo životno djelo. Jedna od mnogih posebnosti te crkve je drveni inventar, dok je za Istru puno više uobičajen kameni i mramorni inventar. Nakon ukinuća samostana crkva je postala župnom crkvom i tako spašena od propasti.
Unutrašnjost crkve / Foto: s. M. Benedikta Krapić
Iako nije u crkvi bilo većih konzervatorskih zahvata ona je još uvijek u dobrom stanju, nadamo se početi konzervatorske radove. Često je pitanje dali imamo problema s nametnicima, odgovor je ne, nametnika nema. Crkva je otvorena svakodnevno, i dostupna za molitvu.
Unutrašnjost crkve / Foto: s. M. Benedikta Krapić
Spomenuli ste franjevca, fra Danijela Hekića. Kakva je povezanost njega i slike?
Povezanost je velika. Nekako je uvijek on poticao pobožnost Majci Krvavih suza i svjedočio o uslišanjima. Rodio se u Sv. Petru u Šumi 1926., a preminuo nedaleko Padove 2009. godine na glasu svetosti. Stupio je u franjevački red 1940. godine, kao sjemeništarac, sa željom da bude misionar u Kini. U ono vrijeme Istra je bila dio Italije, i tako je stupio u talijansku provinciju.
Ubrzo nakon svećeničkog ređenja počeli su se pokazivati znakovi multiple skleroze, te je fra Danijel sve više gubio snagu i na kraju ostao privezan uz krevet u franjevačkom samostanu u Saccolongu blizu Padove. Iako nemoćan primao je mnoštvo vjernika na ispovijed i razgovor, te ostavio ogroman trag u dušama. Nikad nije gubio vedrinu i radost kojom je zračio. Iako mu se za života pripisivalo mnogo čuda, tek nakon njegove smrti pokazala se njegova popularnost. Proces za proglašenje blaženim i svetim je u tijeku.
Upravo on je potaknuo jednu renesansu Pobožnosti Majci Supetarskoj, usmjeravajući vjernike k njoj. Svake godine imamo nekoliko autobusa hodočasnika iz Padove.
Ovo je jedna od iznimno rijetkih crkava gdje postoji oltar posvećen svetoj Nevinoj betlehemskoj dječici, a u prostoru iznad sakristije posvećena je prva kapelica Marije Majke Života, i tako je pokrenut pavlinski apostolat za život, koji od tada preko molitelja i volontera godišnje spašava nebrojenu djecu od pobačaja.
Ikona Majke Božje Jasnogorske
Krunicom se utecimo Majci u ranama odbačenosti, ostavljenosti, opterećenjima i bolima srca
Naša Majka s nama duboko suosjeća, gdje god mi bili, u kakvim god mukama i potrebama, radostima ili tegobama i to nam očituje kroz čitavu povijest pozivajući nas da svoje patnje podijelimo s njome osobito u molitvi krunice. Uplakana Majka jasno nas poziva da naše rane i našu ranjivost ujedinimo s njezinim suzama, ona je dobra, slavna i blagoslovljena Majka ranjenih srdaca, ističu pavlini te pozivaju da se Majci posvetimo i predamo joj svoj život osobito ako u svome srcu nosimo rane povrijeđenosti, odbačenosti, slomljenosti, neuzvraćene ljubavi, omalovažavanja, prijezira, bolne uspomene iz djetinjstva, ako trpimo u srcu zbog bolnih rana pobačaja, nemoći začeća i porođaja, rastave braka, ovisnosti, proklinjanja, klevete, ocrnjivanja, bluda ili osude, ako smo duhovno opterećeni zbog nemoći opraštanja, svađa, osjećaja besmisla, pomanjkanja blagoslova i sreće, ako se osjećamo iskorištenima, ostavljenima, odbačenima, ako nam je srce opterećeno lažima, nerazumijevanjem i nepravdom, ako nam srce plače zbog oskvrnuća braka preljubom, zbog padova u zle sklonosti i slično.
“U tim i drugim ranama koje nosiš – dođi k svojoj ranjenoj Majci. Dođi k svojoj Majci Mariji! Dođi joj kao malo dijete! Dođi s povjerenjem i pouzdanjem! Ona će ti pokazati put, ona će ti dati Krista – melem tvojih rana, ona te poziva i čeka: ona ti je sigurno pripremila poseban dar”, pozivaju tako bijeli fratri. U nastavku donosimo krunicu Majci ranjenih srdaca koju oni promiču.
Mala krunica Majke ranjenih srdaca
(moli se na Gospinu krunicu od pet desetica)
Početna molitva: Nebeski Oče, milostivo pogledaj na boli i rane našega bića:
– i zbog boli i rana Srdaca Isusa i Marije, iscijeli srca slomljena. Amen.
Oče naš…
Na sva velika zrna: Preljubljena Gospo, Srca ranjena:
– sa Srcem nas Isusovim pomiri i njemu nas izruči!
Zdravo Marijo…
Sva mala zrna: O, Marijo, Majko i utjeho ranjenih srdaca:
– Srcu nas Isusovu preporuči!
Na kraju: Nebeski Oče… Slava Ocu.