Posljednjih se godina u Crkvi sve više prepoznajte važnost duhovnog majčinstva. Taj je poziv oblikovan u ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Žene bilo koje životne dobi, neovisno o tome jesu li slobodne, udane, udovice ili Bogu posvećene u redovničkom pozivu, mogu biti duhovne majke. Međutim, to nije nešto što žena može živjeti sama. Duhovno se majčinstvo može živjeti samo u sjedinjenju s Bogom kroz molitvu, poručila je Louise Merrie na portalu Catholic Exchange.

Osnovni način življenja duhovnog majčinstva podrazumijeva molitvu za druge, ali može uključivati i služenje drugima. Žena koja moli ispred klinike za pobačaje, žena koja posjećuje osobe u domu za starije i nemoćne, žena koja održava vjeronaučne susrete ili žena koja poslužuje obrok u pučkoj kuhinji – sve su to primjeri duhovnih majki. Taj se poziv, također, živi svakoga dana kod kuće, na poslu i u svakodnevnim susretima gdje žena svojom ljubaznošću iskazuje brigu za dobrobit drugih.

Duhovna majka želi donijeti iscjeljenje bolesnima, utjehu tužnima, nadu obeshrabrenima!

Važan aspekt duhovnoga majčinstva opisuje ovim riječima sveti papa Ivan Pavao II.: “Moralna i duhovna snaga žene pridružuje se njezinoj svijesti da joj Bog na poseban način povjerava ljudsko biće” (O dostojanstvu i pozivu žene, 30). Žena koja to shvaća osjećat će odgovornost za druge i bit će predana molitvi za sve ljude koji su joj na poseban način povjereni, kao što su to njezina obitelj, kumovi, prijatelji i suradnici, ali i svi drugi kojima je potrebna molitva.

Svijest žene da su joj drugi povjereni vodi je do toga da ih ona povjerava Bogu. Duhovna majka je zabrinuta za spasenje ljudi. Ona želi da drugi njeguju svoj odnos s Bogom, da žive kreposno, da dožive iskustvo obraćenja i mira koji dolazi u življenju vjere. Duhovna se majka brine i o fizičkim i emocionalnim potrebama drugih. Ona želi donijeti iscjeljenje bolesnima, utjehu tužnima, nadu obeshrabrenima.  Povrh svega, ona želi donijeti Božju ljubav svima. Žena može biti duhovna majka osobama bilo koje dobi, čak i onima koji su stariji od nje.

Duhovno majčinstvo ne podrazumijeva brigu o drugima kao o vlastitoj djeci. Duhovna majka ne govori drugima što bi oni trebali činiti. Duhovno majčinstvo ne uključuje stav superiornosti. Duhovna majka mora biti ponizna i svjesna da neki ljudi za koje moli mogu biti svetiji od nje. Žena može biti duhovna majka i osobama koje nikada nije susrela tako što moli za one kojima je molitva potrebna, primjerice za progonjene kršćane.

Marija je najizvrsniji primjer duhovnog majčinstva!

Poseban je odnos između duhovnoga majčinstva i svećeništva. Kongregacija za kler napisala je 2012. pismo moleći laike i posvećene osobe da u euharistijskom klanjanju osobito mole za svetost svećenika. Također su pozvali i na molitvu za žene te ih potaknuli da budu duhovne majke svećenicima tako što će moliti i žrtvovati se za njih.

Iako je Kongregacija pozvala i muškarce da mole za svećenike, njihov je poseban zahtjev bio da to čine žene. Taj zahtjev može biti povezan s crkvenim naukom o komplementarnosti muškaraca i žena, a možemo ga razumjeti i kao određeni oblik duhovne suradnje kojom duhovne majke svojim molitvama podržavaju svećenike u njihovoj službi. Svećenici su duhovni očevi i drugima predstavljaju Isusa, a katoličke žene su duhovne majke i predstavljaju Mariju i Crkvu.

Marija, koja je bila prva duhovna majka u Crkvi i koja majka sviju nas, najizvrsniji je primjer duhovnog majčinstva. Važno je moliti Marijin zagovor za naše duhovno majčinstvo, ali i za sve ljude koje nam je Bog povjerio. Sveti papa Ivan Pavao II. opisao je Marijinu ulogu na ovaj način: “Stavljajući se u službu Bogu, ona se stavlja u službu drugima: službu ljubavi” (Pismo ženama, 10).

Duhovno majčinstvo poziv je koji donosi radost!

Mnoge su žene tužne jer ne mogu imati vlastitu djecu. Međutim, one još uvijek mogu biti duhovne majke i po primjeru Blažene Djevice Marije biti u službi ljubavi. Žene koje nemaju djecu mogu biti majke tako što mole i brinu se za bolesne. One mogu pratiti mlade osobe u njihovom sazrijevanju i pomagati beskućnicima, ali mogu očitovati svoje duhovno majčinstvo i na mnoge druge načine. Žena će, moleći Boga da joj pokaže na koji način treba živjeti svoje duhovno majčinstvo, otkriti poziv koji će joj donijeti radost.

“To sam otkrila u vlastitome životu. Iako nemam biološku ili posvojenu djecu, duhovna sam majka mnogima – djeci kojoj sam kuma i njihovim obiteljima, mojim prijateljima i svim svećenicima za koje svaki dan molim. Moje je pisanje također dio moga duhovnoga majčinstva jer tako nastojim potaknuti druge da žive kao vjerni katolici. Istinski sam zahvalna Bogu što mi je dao poziv duhovnog majčinstva”, istaknula je Louise Merrie.

Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je da žene imaju poziv na ljubav “jer predajući se drugima svakoga dana, žene ispunjavaju svoje najdublje zvanje. Možda više od muškaraca, žene priznaju osobu jer ju vide sa srcem. One vide druge neovisno o raznim ideološkim ili političkim sustavima. One vide druge u njihovoj veličini i u njihovim ograničenjima, pokušavaju doći k njima i pomoći im” (Pismo ženama, 12).