Pobožnost prema Imenu Isusovu javlja se u 12. i 13. stoljeću. Počeo ju je širiti sv. Bernard iz Clairvauxa koji je Isusa otkrio kao čovjeka među ljudima. Ovom pobožnošću potvrdilo se iskustvo iz prvih stoljeća. Naime, egipatski pustinjaci i monasi na brdu Atosu i u Rusiji svoj su temelj imali u Isusovoj molitvi: „Sveti se Ime tvoje!“ U samom imenu Isus skriva se velika poruka. Izvorno u hebrejskom jeziku ovo ime donosi Boga i znači: „Bog je spasitelj“ ili „Bog spašava“. Širitelji štovanja Imena Isusova bili su franjevci. Stoga im je papa Klement VII. Godine 1530. dopustio da liturgijski iskazuju štovanje, a na poticaj Leonarda Portomauricijskog blagdan se 1721. proširio na cijelu Crkvu.

Danas se spominjemo i sv. Genoveve (Đenoveve), zaštitnice Pariza. Rođena je oko 420. godine u okolici Pariza. Smatra se da je godine 451. svojom molitvom spasila Pariz od razaranja divljih Huna i njihovog vođe Atile. Utemeljila je poznatu parišku crkvu sv. Dionizija. Umrla je 512. godine. Njoj u čast sagrađena je 1790. veličanstvena crkva. U burnim vremenima francuske revolucije crkva je pretvorena u ‘panteon’, a Genovevine relikvije bile su javno spaljene. Od 1852. godine u toj crkvi se ponovno slavila katolička liturgija, no tridesetak godina kasnije pretvorena je u profanu građevinu.