Apostolsko pismo sv. pape Ivana Pavla II. Familiaris consortio u br. 39 ističe „odgojno poslanje kršćanske obitelji kao pravu službu koja prenosi i širi Evanđelje tako da obiteljski život u cjelini postaje put vjere i u nekom smislu kršćanska inicijacija i životna škola nasljedovanja Krista. U obitelji, svjesnoj takvog dara, kako je napisao Pavao VI., svi članovi evangeliziraju i svi su evangelizirani. Snagom toga poslanja odgajanja roditelji su, svjedočanstvom svoga života, prvi vjesnici Evanđelja svojoj djeci. Štoviše, moleći s djecom, zajedno s njima čitajući Božju riječ i ucjepljujući ih kršćanskom inicijacijom u samo Kristovo Tijelo – euharistijsko i crkveno – u punini postaju roditelji, jer rađaju ne samo tjelesni život već i onaj život koji preko preporoda u Duhu izvire s križa i Kristova uskrsnuća.“ Primjer životne škole nasljedovanja Krista svojom kućnom Crkvom daje i obitelj Očevčić iz Privlake.

Otkada je nastupila situacija s koronavirusom svake večeri molimo krunicu Božjeg milosrđa pred Gospinim kipom.

Ova obitelj ima šest članova i dio je Župe sv. Martina biskupa. Otac Mirko i majka Klaudija u braku su 19 godina i imaju četvero djece. David ima 18 godina, maturant je Tehničke škole; Mihael ima 16 godina, drugi je razred Tehničke škole; Ena ima 12 godina, pohađa šesti razred osnovne škole i Brigita ima dvije godine. Obitelj Očevčić za život privređuje svojim obiteljsko privrednim gospodarstvom, bave se poljoprivredom i stočarstvom.

Majka Klaudija član je molitvene zajednice Božje milosrđe te i u obitelji mole ovu pobožnost, napose kada je netko u većoj potrebi. „Prije tri godine zajedno smo, kao obitelj, tijekom godinu dana molili molitve sv. Brigite i ubrzo nakon prestanka molitve saznali smo da ćemo opet postati roditelji, pa smo stoga kćeri dali ime Brigita. Otkada je nastupila situacija s koronavirusom svake večeri molimo krunicu Božjeg milosrđa pred Gospinim kipom. To vrijeme cijeloj je obitelj posebno – jer smo svi zajedno“, ističe Klaudija i pojašnjava kako im ipak, unatoč zajedničkoj molitvi, nedostaje odlazak na misu: „Nismo išli svakoga dana, ali jesmo svake nedjelje, i svi zajedno radujemo se ponovnoj mogućosti pristupanja sakramentu ispovijedi i pričesti.“

Obiteljska molitva svima je draga, pa kažu: „Sretni smo kada možemo moliti kao obitelj jer smo tada više povezani. Ponekad se i nasmijemo tijekom molitve jer najmlađa kći ne može dugo biti mirna, pa nas nasmijava – no sigurni smo da nas i na taj način Isus obnavlja.“