Danas slavimo svetu Katarinu Siensku, dominikanku i crkvenu naučiteljicu. Katarina je rođena 25. ožujka 1347. u gradu Sieni u Italiji. Bila je dvadeset i peto dijete svojih roditelja. Rođena je kao blizanka, ali njezina sestra nije preživjela djetinjstvo. Otac joj je bio bojač tkanina. Kad joj je bilo šesnaest, umrla joj je starija sestra, pa su je roditelji poželjeli udati za njezina udovca. Međutim, Katarina se tome usprotivila, te je počela postiti i dala odrezati kosu, da bi se učinila neprivlačnom. Kada su roditelji vidjeli da navaljivanje nema smisla, ostavili su ju na miru.

Kasnije je Katarina objasnila da je svoga oca doživljavala kao Isusova predstavnika na zemlji, majku kao Gospu a braću i sestre kao apostole, što joj je davalo snage da im služi u poniznosti. Iako je bila duboko pobožna, Katarina nije pošla u samostan, nego se pridružila dominikanskim trećoredicama, što joj je omogućilo da živi i djeluje iz vlastitog doma. Naučila je i čitati. Bila je vrlo velikodušna prema potrebitima, često im dajući odjeću i hranu, ne obazirući se na kritike ukućana.

S dvadeset i jednu godinu doživjela je mistično iskustvo, koje je nazvala „mističnim brakom s Kristom“. Navodno je od njega tom prilikom dobila i prsten. Krist joj je naložio da izađe u svijet i pomaže potrebitima. Često je posjećivala bolnice i kuće siromašnih, nadahnjujući druge da i oni tako čine.

Uskoro je počela i putovati, pozivajući na reformu Crkve i ljubav prema Bogu. Uključila se i u politiku, zagovarajući lojalnost Papi i križarski pohod u Svetu Zemlju. Navodno je dobila i stigme koje su bile vidljive samo njoj samoj.

Blaženi Rajmund iz Kapue bio joj je ispovjednik i duhovni voditelj. Uskoro je počela diktirati pisma, u kojima je pozivala na mir. Bila je presudna u povratku pape Grgura XI. iz Avignona, koji se ondje nalazio u takozvanom „Avignonskom sužanjstvu“, u Rim. Posredovala je i između zaraćenih talijanskih gradova i država. Izvan rodne Siene osnovala je samostan za žene.

S trideset i tri godine Katarina se ozbiljno razboljela, neki kažu od pretjeranog posta. Uskoro je posve prestala jesti i piti, te je na današnji dan 1380. preminula, doživjevši tjedan prije smrti srčani udar. Pokopana je u crkvi svetog Dominika u Sieni. Svetom ju je proglasio papa Pio II., a papa Pavao VI. ju je 1970. proglasio naučiteljicom Crkve, kao drugu ženu poslije Terezije Avilske. Moli joj se protiv bolesti i vatre, a zaštitnica je Italije, Rima i Sjedinjenih Američkih Država te medicinskih sestara. Ivan Pavao II. proglasio je Katarinu suzaštitnicom Europe.