Nikola potječe iz hrvatske obitelji, čiji su roditelji Ružica i Mirko prije 41. godinu, točnije 1979. iz Đakova odselili u Švicarsku. Njegova majka imala je 18, a otac 23 godine kada su napustili tadašnju Jugoslaviju i život započeli u novoj zemlji. Bog ih je blagoslovio s troje djece, dvije kćeri i jednim sinom. Najmlađi Nikola je rođen 30. siječnja 1995. u Baaru te je tako stekao prvi uvjet za švicarskog gardista – biti državljanin Švicarske. Za gardu ga je zainteresirao otac Mirko koji mu je tijekom odrastanja često pričao i upoznavao ga s vojskom čiji se vojnici životom zaklinju da će čuvati Svetoga Oca, donosi Katolički tjednik.

U službi tri godine

Budući da je u Švicarskoj još uvijek obvezatan vojni rok, Špoljar je po odsluženju istoga izrazio želju za ulaskom u gardu. Ispunjavao je sve uvjete koji su potrebni za tu službu: katolik, besprijekorno vladanje, švicarski državljanin, visok minimalno 174 cm, završena vojna škola, star između 19 i 30 godina. Osim toga poznaje pet jezika: njemački, francuski i talijanski koji su neophodni za gardistu te još engleski i naravno hrvatski kojega jako dobro i rado govori. Sa službom je započeo 2017. i trajala je do kraja ožujka 2020. Tako da će ovaj Uskrs nakon tri godine provesti doma u Švicarskoj sa svojom obitelji.

Uskrs u gardi

Zbog naravi same službe u javnosti ne smije otkrivati detalje iz života i rada u Švicarskoj gardi, ali naglašava kako se Uskrs u gardi proslavlja svečano. Gardisti osim redovitih zaduženja koja se tiču čuvanja vanjskih granica, to jest ulaza u Vatikan, Apostolske palače te Doma Sv. Marte u kojemu živi papa Franjo također sudjeluju i na svečanoj uskrsnoj sv. misi te su prisutni i za vrijeme blagoslova Urbi et Orbi (gradu i svijetu). „Uskrs se posebno slavi u gardi. Sudjelujemo na misi na Trgu Sv. Petra zajedno s Papom te ostajemo i za vrijeme blagoslova Urbi et Orbi. Posebna čast je biti u počasnoj straži na trgu taj dan. Tada nas nekoliko osim prepoznatljive žuto-plavo-crvene uniforme također nosi oklope, koplja i svečane šljemove“, prepričava Nikola uskrsna sjećanja iz službe te dodaje kako nakon „poslovnih“ obveza slijedi interna proslava u kasarni gdje su gardisti smješteni. Poslije male fešte slijedi uobičajeno čestitanje Uskrsa svojima doma, ali i prijateljima i poznanicima.

Iz uniforme u uniformu

Špoljarova „karijera“ u gardi završila je dva tjedna prije ovogodišnjeg Vazma. Nakon tri godine Uskrs će slaviti u obitelji. Međutim, vrijeme provedeno u Vatikanu ostaje zauvijek u sjećanju. „U ove tri godine naučio sam jako puno pogotovo što se tiče morala i kako biti bolji kršćanin. Bilo je to jedno veliko iskustvo koje nikada neću zaboraviti“, naglašava naš sugovornik te dodaje da su mu posebno u sjećanju ostali susreti sa Svetim Ocem. „U službi sam imao nekoliko puta prigodu susresti papu Franju. Najveću čast koju sam imao jest osobni susret s njim na kraju moje službe“, prisjeća se sada već bivši gardist koji se vratio u Švicarsku te ga ponovno očekuje uniforma, ali ovoga puta policijska budući da se prijavio za taj posao te položio neophodne ispite.

Špoljar nije jedini švicarski gardist koji korijene vuče iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine. Nakon njegova odlaska u gardi ih je ostalo još petorica, a prije njih bilo ih je još nekoliko. Osim discipline koja krasi jednog vojnika, Nikola je i osoba vedrog duha, redovito spreman na šalu i itekako ponosan na svoje hrvatske korijene. Tako je za vrijeme službe svećenike iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji žive i rade u Vatikanu redovito pozdravljao s: „Hvaljen Isus i Marija“, nakon čega bi se zadržao s njima u kratkom razgovoru. Također, mimo radnog vremena rado se s njima družio dijeleći đakovački kulen kojega bi dobio od svojih.

Kao što je i sam istaknuo život u Švicarskoj gardi učinio ga je boljim vjernikom te je imao želju po prestanku službe pješice krenuti na hodočašće iz Rima prema svome domu. Međutim, pandemija koronavirusa ga je u tome spriječila. No, sigurno će i na novoj službi pokazati odgovornost i zračiti pozitivnom energijom kao i u Vječnom gradu.