Mučenici sv. Jean-Gabriel Perboyre i sv. Franjo Regis Clet bili su misionari u Wuhanu, koji je danas poznat kao središte pandemije koronavirusa. O njihovim životima progovorio je povjesničar dr. Anthony Clark koji poručuje kako oba svetaca mogu biti posebni zagovornici svih onih koji pate zbog pandemije.
Kinin prvi kanonizirani svetac bio je mučen tako da je ugušen na križu u Wuhanu, koje je središte današnje pandemije koronavirusa, prenosi Catholic News Agency.
Sv. Jean-Gabriel Perboyre, misionar iz Francuske koji je pripadao redu sv. Vinka de Paula, bio je okovan, mučen, privezan uz drveni križ i ugušen u Wuhanu 1840., nakon što ga je izdao za novac jedan od njegovih katekumena.
Wuhanovi mučenici mogu biti posebno prikladni kao zagovornici svih onih koji pate zbog koronavirusa danas.
Dr. Anthony Clark, profesor kineske povijesti, proveo je vrijeme u Wuhanu istraživajući život Perboyrea i sv. Franje Regisa Cleta, još jednog svećenika iz istoga reda, koji je mučen u Wuhanu u 19. stoljeću. Poručio je za CNA kako Wuhanovi mučenici mogu biti posebno prikladni kao zagovornici svih onih koji pate zbog koronavirusa danas.
“Sv. Perboyre i sv. Clet obojica su ubijeni tako što su ih ugušili – umrli su jer nisu mogli disati”, kazao je. “Kako ne bi bili prikladni zagovornici kada je riječ o ovoj specifičnoj bolesti?”
“Perboyre bio je mučen i tako da je bio prebijen u leđa i prisiljen klečati na slomljeno staklo. On je zasigurno poznavao patnju fizičke boli, stoga bi bio dobar utješitelj onima koji trenutno pate od ovoga virusa.”
Wuhan, koji je danas prepoznat u svijetu zbog toga što je tamo bilježen prvi slučaj koronavirusa, nekoć je bio okupljalište katoličkih misionara koji su osnivali katoličke bolnice diljem grada.
Drago mi je što mogu umrijeti za Kineze.
Ispred središnje bolnice Wuhana je kip talijanskog misionara, mons. Eustachiusa Zanolija, koji je osnovao Hankou katoličku bolnicu, a pritom i središnju bolnicu 1999. Bolnica Wuhan Jinyintan, koja također skrbi o brojnim zaraženima, ima korijene u jednoj bolnici koja se također bavila infektivnim bolestima, a osnovali su ju franjevački misionari 1926, pod nazivom Katolička bolnica Hankou “Otac Mei”, u čast fra Pascalu Melottu, talijanskom misionaru koji je poprimio ime fra Mei Zanchun kako bi lakše komunicirao sa stanovništvom. Fra Mei bio je otet i upucan 1923. Pri smrti je izgovorio riječi “Drago mi je što mogu umrijeti za Kineze. Živio sam u Kini radi njih i sada mi je drago što mogu umrijeti za njih.” U bolnici su djelovale i časne sestre, sve dok nisu bile protjerane iz Kine 1952., nakon komunističke revolucije.
“Katolička zajednica u Wuhanu je mnogo patila za vrijeme Kulturne revolucije. Tada su skrivali nadgrobne spomenike sv. Perboyrea i Cleta kako bi ih sačuvali, jer su bili vrlo odani tim mučenicima”, poručio je Clark.
Perboyreovi posmrtni ostaci se danas nalaze u Parizu, u kapeli pored neraspadnutog tijela sv. Vinka de Paula. Beatificirao ga je papa Lav XIII., 1889. Clark ističe kako je sv. Tereziji iz Lisieuxa bio posebno drag ovaj svetac te je nosila svetu sličicu posvećena njemu u njenom molitveniku.
Na ulicama gdje je bio poslan, pronašao je Kristov križ.
Kada ga je 1996. kanonizirao sv. Ivan Pavao II. rekao je: “Na ulicama gdje je bio poslan, pronašao je Kristov križ. Kroz svakodnevno nasljedovanje Gospodina, s ponižnošću i nježnošću, potpuno se pronašao u njemu… Nakon što je izmučen, na vrlo sličan način kao naš Isus, postao mu je i sličan smrću na križu”.
Sv. Ivan Pavao II. također je kanonizirao sv. Franju Regisa Cleta u listopadu 2000., zajedno s još 33 misionara i 87 kineskih katolika koji su bili mučeni za vrijeme dinastije Qing (1644. – 1911.).
Danas, katolici u Wuhanu posebno časte sv. Franju i sakrament pomirenja, uočio je Clark. “Poznati su po tome što je uvijek dugačak red za ispovijed kod onih svećenika koji su najvjerniji učenjima Crkve, zaista su jedno lijepo svjedočanstvo”, rekao je.
Tamo je vjera vrlo snažna, a napose je procvjetala za vrijeme progona.
“Rijetko je ući u crkvu, a da ne nađete kip sv. Franje ili ponekad i sv. Vinka de Paula. Tamo je vjera vrlo snažna, a napose je procvjetala za vrijeme progona”, nadodao je Clark.
“Čuo sam se s nekolicinom katolika u ovo doba. Kao i svi mi, okreću se Gospodinu i njegovoj milosti dok se suočavamo s vlastitom krhkošću”, rekao je. “Čuo sam se i s jednim protestantom iz Wuhana, koji je istaknuo kako je tužno svjedočiti smrti brojnih starijih pripadnika crkve. Trauma koju doživljava kršćanska zajednica u Wuhanu uvelike je ohrabrena kroz snažna svjedočanstva kršćana toga područja.”