Krijes je naziv za vatru koja se pali u predvečerje Velike subote ili ponegdje noću sa subote na nedjelju. Uobičajeni su još i drugi nazivi koji su vezani uz kajkavski oblik naziva za Uskrs: vuzmica, vuzmenka, vuzemlica…
Krijes se najčešće pripremao tako da su se u zemlju zabola četiri visoka drvena stupa (visina je ovisila o umješnosti i želji za natjecanjem graditelja, nap. a.) između kojih su se slagale cjepanice, suho granje i lišće. U prošlosti su ih izrađivali i čuvali pastiri, a u vrijeme naših djedova i baka, svi stanovnici sela ili mjesta.
Krijes su izrađivali i palili svi muški stanovnici mjesta, uključujući žene i djecu što u prošlosti i nije bio čest slučaj. Uz cjelonoćno bdijenje uz vatru održavale su se i veselice s konzumiranjem hrane i pića.
Ove godine umjesto običaja paljenja uskrsnih krijesova, vuzmenki na otvorenom, koji se u nekim krajevima očuvao do danas, zapalimo uskrsni #ostanidoma krijes u našim srcima, u krugu najuže obitelji!
Uskrsni krijes ima apotropejsku ulogu, naime naši stari su vjerovali da ih svjetlo i toplina krijesa štite od zlih sila, radnji i bića. Stoga je bio čest običaj da se preko dogorjele vatre prevodila stoka. Pepeo i ostaci dogorjelog drva s krijesa nosili su se u polje, a ponegdje je bio i običaj u kojem su utišanu vatru preskakivali mladići i djevojke. Osim simbolike čišćenja od zlih sila, ovo je bila prilika mladićima da pokažu vlastitu snagu i spretnost, dok su djevojke vjerovale da će im preskakivanje vatre osigurati brojno i zdravo potomstvo.
Paljenje uskrsnog krijesa bilo je rašireno skoro po čitavoj sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U naše je krajeve običaj paljenja uskrsnog krijesa došao vjerojatno s područja srednjoeuropskih zemalja.
Ovoga Uskrsa zapalimo uskrsni #ostanidoma krijes u našim srcima, u krugu najuže obitelji!