"Nije strašno kad jedni druge ne razumijemo, strašno je kad jedni druge prekrižimo, izbacimo iz svojih života zato jer se ne razumijemo", naglašava fra Josip Vlašić, jedan od pazinskih fratara koji organiziraju e-Duhovne vježbe, u današnjoj "Pozitivnoj minuti".
U mnoštvu negativnih i teških vijesti, ovaj se franjevac u ovim zahtjevnim vremenima odlučio vježbati u pronalaženju dobrih riječi. Fra Josip Vlašić, član međuprovincijskog franjevačkog bratstva u Franjevačkom samostanu Marijina Pohođenja u Pazinu, svakoga dana video-porukom pod nazivom “Pozitivna minuta” traži dobre, lijepe i poticajne misli te ih dijeliti putem društvenih mreža. U najnovijoj objavi progovara o međuljudskim odnosima:
“Što bismo mi bez ljudi koji redovito postoje u našem životu? Naš život bez njih bio bi prazan, bio bi siromašan. A ipak, s tim ljudima mi nekad jedva izlazimo na kraj, ne znamo što bismo s njima, ne razumijemo mi njih, ne razumiju oni nas. Ali to nije ništa strašno!
Nije strašno kad mi jedni druge ne razumijemo. Strašno je kad mi jedni druge prekrižimo, izbacimo iz svojih života zato jer se ne razumijemo.
U evanđelju čitamo kako je Isus bio izgubljen, kako su ga tri dana Marija i Josip tražili. Kada su ga pronašli u jeruzalemskom hramu pitali su ga: ‘Pa zašto si nam to učinio?’ A Isus kaže: ‘ A zašto ste me tražili? Pa zar ne znate da ja trebam biti u kući Oca svojega!’ I evanđelje kaže da Marija i Josip nisu ništa razumjeli. Eto, vole se, ali se ne razumiju. Ali evanđelje kaže da su oni nastavili ići zajedno, da su se vratili zajedno u Nazaret i živjeli zajedno. Nije strašno kad mi jedni druge ne razumijemo. Strašno je kad mi jedni druge prekrižimo, izbacimo iz svojih života zato jer se ne razumijemo.”