Poticaj za razmatranje

Svima dobro poznata priča s početka Biblije: grijeh praroditelja. Iz slobodnog izbora Adama i Eve, koji ih je odveo u neposlušnost Bogu, svi rođenjem primamo palu narav obilježenu tzv. istočnim grijehom. Taj grijeh nije čin, nego stanje naše naravi koje baštinimo po padu praroditelja. U krštenju smo preporođeni (nanovo rođeni) i s nas je skinuta ljaga toga grijeha, iako naša narav i dalje ostaje sklona grijehu.

Ono što u ovom biblijskom ulomku želimo promatrati jest fenomen prebacivanja krivnje sa sebe na drugoga. Adam okrivljuje Evu, a Eva okrivljuje zmiju. Da je Bog ušao u razgovor sa zmijom, vjerojatno bi i ona našla neko opravdanje i prebacila odgovornost na drugoga. Bog ne prihvaća takva opravdanja. On u njihovu činu vidi slobodu koju im je dao. Da, bio je to veliki rizik za Boga, ali drukčije nije mogao. Kada čovjek ne bi imao slobodu birati između dobra i zla, između Boga i Sotone (zmije), tada Boga ne bi mogao ljubiti. Gdje nema slobode, tj. slobodnog opredjeljenja, nema ljubavi. Gdje nema slobodnog opredjeljenja, nema ni grijeha. Adam i Eva slobodno su izabrali ono što je bilo suprotno Božjoj zapovijedi. Evi nije kriva zmija. Evi je kriva nevjera u Božju zapovijed i osobna vjera u zmijino obećanje: „Onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.“ Adamu nije kriva Eva, nego je kriva njegova odluka da bude poslušan svojoj ženi, a ne Bogu. Dakle, slobodan izbor.

Prebacivanje krivnje i odgovornosti može ići još dalje. Drugi su nam krivi i za naše neraspoloženje. Drugi su krivi što se osjećam bez veze i što sam nesretan. Krivi su i za naše neuspjehe i neostvarene snove. Roditeljski odgoj kriv je što imam takav život i što sam razvio takve i takve navike. Politički sustav vremena u kojemu sam odrastao kriv je što sam takav. Sve su to jeftini trikovi da umirimo svoju savjest i odgovornost sa sebe prebacimo na nekog drugog. To je, zapravo, djetinje odgađanje preuzimanja odgovornosti za vlastiti život.

Kakva je korist od okrivljavanja? Nikakva! Od toga nitko nema koristi, a najmanje onaj koji okrivljuje. Radi se o jednoj opakoj napasti koja je sposobna uništiti naše živote. Međutim, postoje ljudi kojima se takav način života sviđa. Oni, zapravo, uživaju u svojoj nesretnosti za koju okrivljuju druge. Na taj su način vlast nad svojim životom predali i trajno je predaju drugima. Na kraju krajeva, oni ne žele preuzeti vlast nad svojim životom u svoje ruke. To su kukavice. Sva objašnjenja njihova životnog stanja stanu u jedno: drugi su krivi! Odriču sami sebi moć koju im je Bog dao. Na neki način zarobljavaju sami sebe i tako se onesposobljavaju i za život i za suživot.

Zapamti: drugi nad tobom imaju samo onoliko vlasti koliko im ti dopustiš! Ako si dopustio da netko tobom upravlja, tada nitko drugi nije kriv, nego ti.

Upamti i ovo! Ponekad svjesno izaberemo odnose u kojima se odričemo nekih vlastitih ideja, ali zbog toga što su nam ti odnosi važni – važniji od samih ideja. Pretrpjeti štogod u tim odnosima postaje sveta žrtva za veće ciljeve (npr. brak, roditeljstvo, prijateljstvo, uspjeh itd.). Zbog nekih odnosa žrtvovat ću i ponešto od svojih snova. To će biti moj dobrovoljni izbor, a ne prisilna žrtva za koju je kriv netko drugi.

U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za advent 2018.

Ako želite primati cjeloviti tekst razmatranja, prijavite se i tijekom došašća na linku: https://eduhovnevjezbe.hr/vjezbe/10

Pazinske fratre i njihove duhovne poticaje možete pratiti na internetskoj stranici.