Suočeni s osjećajem nemoći i neizvjesnosti u okolnostima razornog potresa u Zagrebu i pandemije koronavirusa aktualizira se pitanje odnosa ljudskog bića
sa Svevišnjim u svjetlu ljubavi i nade, vjere i znanosti.

Prof. dr. sc. Jasenka Markeljević / Foto: Josip Ninković

Tijekom povijesti ljudi su bili svjesni da su dio neraskidivog odnosa sa Svevišnjim, našim Stvoriteljem. Taj je odnos je naglo prekinut u današnjoj, tehnološki orijentiranoj, civilizaciji koja stvara “vakuum” u društvenom sustavu, promičući iluziju neograničene moći i dosega znanosti. Izdvojena od religijskog poimanja stvarnosti, u naš život ulijeva duhovnu nesigurnost, ispunjavajući našu svakodnevnicu i našu budućnost osobnim imperativima.

Pretočimo dakle, naše emocije, tjeskobe, neizvjesnosti i nesigurnosti u “pandemiju” ljubavi, vjere i nade. Odazovimo se pozivu Vijeća Biskupskih konferencija zemalja Europske unije, našeg kardinala Josipa Bozanića i naših biskupa na molitvu za bolesnike pogođene koronavirusom i osoblje koje brine o njima. Molimo i za sve naše građane pogođene potresom. Budimo solidarni, snažni u vjeri i ponizni pred Svevišnjim.

Podsjetimo se i misli blaženog kardinala Alozija Stepinca, čiju smo 60. obljetnicu smrti nedavno obilježili. On je rekao: “Kad vam sve otmu, ostat će vam dvije ruke: sklopite ih na molitvu pa ćete tada biti najjači!”