Od posljedica Covid-19 umro je i misionar don Giancarlo Quadri, čovjek koji je oduvijek živio ljudsko bratstvo a koje nam danas, kako kaže Papa, treba više nego ikad. U zadnje vrijeme djelovao je u briselskom kvartu Moullenbec, onom s najjačim migrantskim napetostima u kojem su se rodili i mnogi teroristi koji će kasnije raskrvariti Europu.
U lipnju je proslavio 50 godina svećeništva, a 2014. s oduševljenjem postaje “misionar” u većinski multietničkom kvartu Bruxellesa.
Giancarlo Quadri, kojega je kardinal Carlo Maria Martini imenovao voditeljem pastorala migranata u Milanskoj biskupiji, proslavio je 30. lipnja 2019. 50 godina svećeništva u Vaprio d’Addi. Koronavirus oduzeo je osmijeh Giancarlu koji se u životu nije dao ničim uplašiti, ni bolestima ni siromaštvom u afričkim bidonville-ima. Don Giancarlo, rođen 1944. u Vapriou, ostao je vrlo vezan za svoju zemlju i redovito se vraćao u posjet sestri Pinuccii. Putovao je po cijelom svijetu, bio je misionar u Zambiji, Velikoj Britaniji i Belgiji, okončavši svoj pastiralni rad u Bruxellesu, u kvartu Moullenbec, onom s najjačim migrantskim napetostima u kojem su se rodili i mnogi teroristi koji će kasnije raskrvariti Europu, izvještava La Repubblica, a prenosi Fratellanza umana.
Don Giancarlo, visok, elegantan, uvijek sa svojim šeširom, vodio je milansku Crkvu u njenim prvim koracima prema multietničkom društvu, propovijedajući integraciju, međusobno poštovanje, međureligijski i ekumenski dijalog. Misija u srcu Milana, u crkvi na trgu Santo Stefano, sjedištu pastorala migranata, koju je Giancarlo ponovno otvorio nakon višegodišnjeg zatvaranja i koju su obnovile zajednice stranaca, besplatno i svojim novcem radeći na oživljavanju bazilike. Propovijedao je i radio na izgradnji otvorenog i tolerantnog grada Milana još od 1990-ih, kada su počeli pristizati deseci tisuća imigranata iz inozemstva. Filipinci i Južnoamerikanci bili su mu vrlo bliski, počeo im je povjeriti neke gradske crkve za nedjeljna slavlja na njihovim materinjim jezicima. I sam Giancarlo vrlo je dobro govorio španjolski, a razumijevao je i manilski dijalekt tagalog. Volio je mise oživljene afričkim pjesmama i plesovima, što ga je podsjećalo na zemlje u kojima je kao mladi svećenik bio misionar.
Kad je 2014., nakon 18 godina pastoralne skrbi o migrantima, završio službe u Milanu, s oduševljenjem je prihvatio da “misionarski” pođe u Bruxelles kako bi služio talijanskoj emigraciji u jednom od najmultietničkih susjedstva u Europi. Imao je ponovno iskustvo teškog fronta: “Vidio sam prvi val južnih migranata, zatim valove Afrikanaca i Južnoamerikanaca ranih devedesetih. Danas je alarmantan rasizam onih koji ne razumiju svjetski i nezaustavljivi fenomen migracija”.
Giancarlo Quadri je živio toliko potrebno ljudsko bratstvo, kojeg svaki pojedinac na svijetu sve više postaje svjestan. Sad, više nego ikad.