Budi dio naše mreže

"Ne želim da se moji kolege u mojoj bolnici razbole. Ne želim da ijedan bolesnik dođe u ove šatore, a kamoli u zgradu bolnice. Ne želim da ijedan respirator bude uključen" svjedoči liječnica Kliničke bolnice Dubrava, Ada Barić Grgurević, na svojem Facebook profilu, moleći građane da ostanu u svojim domovima, dok se u KB Dubrava u manje od 72 sata podigao kamp za prihvat oboljelih od koronavirusa.

/ pmk
Nakon što se doznalo da je nekoliko liječnika u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu zaraženo koronavirusom, mjere su poduzete za selidbu pacijenata i odjela te je vojska u manje od 72 sata pred bolnicom postavila 25  šatora u pripremi za veći broj oboljelih od koronavirusa.
Dok se prenosi o stanju selidbe i bolnice za prijem novih oboljelih, iz perspektive osoblja koji su tamo zaposleni, cijeli je prizor vrlo bolan. Ada Barić Grgurević, liječnica iz KB Dubrava, na svojem je Facebook profilu podijelila osjećaje i situaciju s kojom se svakodnevno susreće.
Zahvaljujući kolegama i prijateljima, medicinskim sestrama i tehničarima koji su me učili kako biti što bolji liječnik i kako uvijek ostati čovjek.
“Nikad nisam mislila da ću se vezati za zidove, hodnike, operacijske sale, zgradu. Ali jesam. Ovo je bolnica u kojoj sam dobila i završila specijalizaciju, u kojoj sam se izgradila kao liječnik i kao čovjek. Zahvaljujući kolegama i prijateljima, medicinskim sestrama i tehničarima koji su me učili kako biti što bolji liječnik i kako uvijek ostati čovjek. Zahvaljujući kolegama koji su prošli Domovinski rat, vidjeli najgore, no imali i dalje volje i ljubavi podučavati i tjerati me da nikad ne odustajem i da je bolesnik uvijek na prvom mjestu. Zahvaljujući kolegama koji su mi rekli da nema ‘Ne mogu’, ali i da uvijek zovem pomoć koja će doći i jer u našem poslu anesteziologa-intenzivista nema ega”, napisala je.
Priznala je kako nikada nije htjela izjaviti da je KB Dubrava “njena bolnica”, već “bolnica u kojoj radi”, no da od ovoga dana će bolnica uvijek biti “njena”. Dok se bolnica pretvara u prihvatilište za oboljele, Barić Grgurević svjedoči kako se životi raznih kolega iz temelja mijenjaju.
Nema veće sreće nego kada bolesnik ozdravi i odšeta iz bolnice.
“Ne želim da se moji kolege u mojoj bolnici razbole. Ne želim da ijedan bolesnik dođe u ove šatore, a kamoli u zgradu bolnice. Ne želim da ijedan respirator bude uključen”, poručila je.”Želim da odjel patologije ostane prazan i da svi kamioni Hrvatske vojske ostanu na parkingu, ugašeni, ne vozeći konvoje lijesova kao u Bergamu. Među kojima mogu biti i moji kolege, prijatelji, medicinske sestre i tehničari i svo drugo osoblje koje će uvijek staviti vas ispred sebe. Ne zato jer im je to netko rekao ili radi plaće. Nego zato jer imaju najveća srca u kojima nema veće sreće kada bolesnik ozdravi i odšeta iz bolnice”, napisala je Barić Grgurević, zaključivši svoju poruku pozivom svih građana da ostanu u svojim domovima, kako bi pomogli zdravstvenim djelatnicima da ostanu zdravi i brinu o najpotrebnijima.

 

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Slušajte HKR

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja