Slika Zlatka Šulentića Posljednja večera koja tematizira ovaj događaj nalazi se u svetištu (na južnom zidu) ksaverske barokne crkve. Riječ je o slici koja prikazuje okupljanje Isusa i njegovih dvanaest učenika na židovski blagdan Pashe. Tada je prema Evanđelju Isus navijestio da će ga jedan od njegovih učenika izdati te je utemeljio sakrament Euharistije, dajući kruh i vino svojim učenicima. Ovu sliku koja datira u 1964. godinu, Šulentić je naslikao u tehnici ulja na platnu velikih dimenzija (širina iznosi više od 5 metara). Slikar je u središtu triptiha (trodijelne slike) za horizontalno postavljenim stolom naslikao Krista, a oko njega jedanaest učenika, na lijevoj strani predočio je Novi Jeruzalem, dok je na desnom dijelu slike naslikao dvanaestog Isusovog učenika, Judu.

Triptih “Posljednja večera” Zlatka Šulentića /Foto: Goran Vranić

Šarčević je istaknula da je Šulentić „prikazao središnji događaj ove večere, ali i kršćanske liturgije, Isusa kako lomi kruh. Znakovito je kako je Šulentić Isusa na ovoj slici prikazao kao čovjeka kojeg od njegovih učenika razlikuje nadnaravna, božanska svjetlost koja je dotaknula zagledane učenike na vrlo individualne načine, a što se očitovalo na njihovim izrazima lica, stavovima tijela i položajima ruku. Gledajući s vjerske strane, to pokazuje kako svaki čovjek ovisno o karakteru, mogućnosti i spremnosti, individualno doživljava Isusa kao “put, istinu i život”. Pri tome, ako se promotri Juda koji nosi novac za koji je izdao Isusa, uviđa se lik deformiran u zloći – što najdoslovnije pokazuje da se u težnji k zemaljskom i materijalnom čovjek odvaja od Boga. Na kraju je naglašen jedinstven odnos boja i svjetla na ovom novozavjetnom prizoru.

Gledajući pak s povijesno-umjetničke pozicije, valja istaknuti kako su ovoj slici prethodile mnogobrojne studije, crteži i gvaševi koji su prema riječima Mladena Pejakovića „primjer prave slobode pred likovnim zadatkom“. On je naglasio i kako je „Šulentićeva Posljednja večera komponirana u sikstinskom pravokutniku. U njegovu je središtu Krist upisan u kružnicu i kvadrat.” Šulentić nije volio govoriti o svom slikarstvu, pisao je Dubravko Horvatić, hrvatski pjesnik, novelist i esejist, zahvaljujući kojemu imamo jedan od rijetkih, a nama danas veoma vrijednih intervjua s umjetnikom. Naime, Šulentić mu je u tom razgovoru istaknuo kako smatra da slika mora sama za sebe govoriti. Stoga, i Šarčević upućuje poziv da se sami zagledamo u to djelo. Uz to, naročito preporuča da, ako niste, posjetite crkvu svetog Franje Ksaverskog na Ksaveru i da obratite pozornost na slike s religioznom tematikom i općenito slikarstvo Zlatka Šulentića.

Emisiju možete poslušati ovdje: