Danas slavimo svetog Teofana Ispovjednika, bizantskog monaha i kroničara s prijelaza iz osmog u deveto stoljeće. 

Teofan je rođen oko 760. godine u bogatoj plemićkoj obitelji. Rano je ostao siročetom, te je odgojen na carskome dvoru. Za cara Lava IV. obavljao je mnoge dvorske službe. Oženjen je s dvanaest godina ali je suprugu uvjerio da žive djevičanski brak. Nakon smrti tasta, sporazumno se razveo od supruge kako bi oboje postali redovnicima. Teofan je najprije stupio u samostan na Mramornome moru, a kasnije je osnovao samostan na očinskom zemljištu, koji je postao središte prepisivačke djelatnosti. Poslije je postao opatom, te je kao takav nazočio Drugom nicejskom saboru 787., gdje se zalagao za štovanje ikona. Kada je carem postao Lav V. Armenac, ikonoklast, naredio je da se Teofan dovede u Carigrad. Tu ga je uzalud nastojao nagovoriti da se odrekne obrane štovanja ikona, a zatim ga je bacio u tamnicu u kojoj je proveo dvije godine u najtežim uvjetima. Potom je pušten i protjeran na Samotraku, gdje je nakon samo sedamnaet dana umro od rana zadobivenih u tamnici. Nakon smrti, na njegov su se zagovor događala mnoga čudesa. Poznat je i kao kroničar, koji je nastavio Kronografiju svoga prijatelja Georgija Syncellusa.