Sveti Jeronim Emilijani je rođen 1486. godine u Veneciji. Otac mu je umro dok je još bio dječak, pa je Jeronim s petnaest godina pobjegao od kuće i pridružio se vojsci. U vojsci se istaknuo te je uskoro postao zapovjednikom jedne tvrđave. 1508. zarobljen je i bačen u tamnicu. Uspio je pobjeći iz zatvora, i iako nije bio religiozan, pripisao je svoj bijeg Majci Božjoj i hodočastio je u znak zahvale u njezino svetište u Trevisu. Potom je postavljen za venecijanskog službenika u jednom gradu, ali se ubrzo vratio u Veneciju kako bi nadzirao odgoj svojih nećaka. Slobodno vrijeme posvećivao je studiju teologiju i dobrim djelima.

Kada je 1528. nastupila glad, posvetio se brizi o onima u potrebi, posebno siročadi. Na svoj je trošak hranio gladne i brinuo se o bolesnima.  Unajmio je kuću i uz pomoć još nekih laika brinuo se za potrebe onih koji su bili gladni i bez ikoga. Vodio je bolnicu u koju su bili smješteni umirući. Njegovom je zaslugom podignuta i bolnica u Veroni te sirotišta za dječake i djevojčice u Bresciji, Bergamu, Milanu i drugim gradovima sjeverne Italije. U Bergamu je otvorio i kuću za bivše prostitutke. Pridružila su mu se  dvojica svećenika, pa je Jeronim 1532. osnovao redovničku družbu, Kongregaciju regularnih klerika. Njihova matična kuća bila je u sjevernotalijanskom selu Somasca, pa su pripadnici družbe uskoro postali poznati kao somaski. U Pravilu svoje družbe Jeronim je kao njezinu primarnu misiju naveo brigu za siročad, siromašne i bolesne. Družbu somaska odobrio je papa Pavao III. 1540. te se red uskoro proširio cijelom Italijom. Za vrijeme jedne epidemije kuge, Jeronim se zarazio dok je pomagao oboljelima. Umro je u Somasci na današnji dan 1537. godine. Blaženim ga je proglasio papa Benedikt XIV. 1747. a svetim Klement XIII. 1767. godine. Pio XI. proglasio ga je 1928. zaštitnikom siročadi i napuštene djece.