Bašćanska ploča oveća je kamena ploča ispisana glagoljičnim pismom. Nastala je nakon smrti hrvatskoga kralja Zvonimira, oko 1100. godine. Prvotno je služila kao plutej, tj. pregradna ploča između prezbiterija, dakle prostora za svećenstvo, i prostora za puk u benediktinskoj crkvi svete Lucije u Jurandvoru nedaleko od Baške na otoku Krku. Tekst Bašćanske ploče svojevrsni je kartular crkve odnosno opatije svete Lucije koji se nastavljao i na drugoj ploči od koje su sačuvani samo fragmenti. Prvi dio Bašćanske ploče zapis je opata Držihe kojim utvrđuje da je kralj Zvonimir u svoje vrijeme darovao svetoj Luciji „ledinu“ (zemlju), a zatim navodi imena dostojanstvenika koji su bili prisutni kod darivanja te proklinje one koji bi to darivanje porekli. Drugi dio Bašćanske ploče zapis je opata Dobrovita kojim izjavljuje da je s devetero braće sagradio crkvu za vrijeme kneza Kosmata koji je vladao čitavom krajinom. Na preostalom prostoru uklesan je treći dio Bašćanske ploče u kojem je zabilježeno da je u to doba postojala zajednica Svete Lucije i Svetoga Nikole u Otočcu.

Bašćanska je ploča napisana glagoljicom prijelaznoga tipa (iz oble u uglatu), a jezik je Bašćanske ploče starohrvatski s elementima crkvenoslavenskoga jezika što pokazuje kako se hrvatski jezik od crkvenoslavenskoga razvija prema hrvatskomu. Na Bašćanskoj ploči prvi se put na hrvatskom jeziku spominje hrvatsko ime i kraljevski naslov. Zahvaljujući Bašćanskoj ploči, znamo da su Krk i kvarnersko područje bili u granicama hrvatske države kralja Zvonimira.

Bašćanska ploča smještena je od 1934. godine u Zagrebu u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Budući da se smatra da od Bašćanske ploče počinje jezično stvaralaštvo u Hrvata, Bašćansku ploču nazivamo i dragim kamenom hrvatske književnosti.