Problemi na radnom mjestu

(Henry) Nedostatak granica stvara probleme na radnom mjestu. Osobno sam se, kao konzultant u korporacijama, više puta uvjerio da je nedostatak granica najveći problem u prepirkama vezanim za poslovno upravljanje. Kad bi ljudi preuzimali odgovornost za vlastiti posao i postavili jasne granice, većina problema kod kojih sam kao konzultant posredovao ne bi ni postojala.

Razmotrimo kako primjena granica može riješiti neke uobičajene probleme na radnom mjestu.

Prvi problem: dopuštate da vas opterete tuđim odgovornostima

Hannah je administrativna asistentica u malenoj tvrtki koja organizira i provodi profesionalne tečajeve u industrijskom sektoru. Zadužena je za rezervaciju termina tečajeva, kao i za raspored govornika tijekom predavanja. Njezin suradnik Jack je, pak, zadužen za prostore u kojima se tečajevi organiziraju. On materijale odnosi na lokaciju, postavlja opremu i naručuje hranu. Hannah i Jack zajedno organiziraju događanja.

Nakon nekoliko mjeseci tijekom kojih je doista svim srcem obavljala posao Hannah je počela gubiti energiju. Naposljetku ju je prijateljica i suradnica Lynda upitala što nije u redu. Hannah u prvi mah nije znala točno reći u čemu je problem. A zatim je shvatila: problem je Jack!

Ako ste opterećeni tuđim obavezama i osjećate se ogorčeno, trebate preuzeti odgovornost za vlastite osjećaje i shvatiti da vaše nezadovoljstvo ne počiva na vašem suradniku nego na vama samima.

Jack bi zamolio Hannah: „Pokupi to umjesto mene kad si već vani“ ili: „Molim te, odnesi tu kutiju s materijalima na radionicu.“ Malo-pomalo Jack je svoje odgovornosti prebacivao na Hannah.
„Moraš prestati odrađivati Jackov posao“, rekla je Lynda Hannah.
„Samo radi svoj posao i ne brini se za njega.“
„A što ako nešto krene po zlu?“ upitala je Hannah.
Lynda je slegnula ramenima. „Okrivit će Jacka. To nije tvoja odgovornost.“
„Jack će se naljutiti na mene zato što mu nisam pomogla“, odgovorila je Hannah.
„Neka se ljuti“, uzvratila je Lynda. „Njegov te bijes ne može povrijediti koliko njegove loše radne navike.“

I tako je Hannah počela postavljati granice prema Jacku. Rekla mu je: „Ovog tjedna ne ću imati vremena donositi ti materijale.“ A kad je Jacku ponestalo vremena da sam obavi svoje obaveze, Hannah mu je rekla: „Žao mi je što to nisi ranije napravio i jasno mi je da si sad u stisci. Možda ćeš sljedeći put bolje planirati. To nije moj posao.“

Neki predavači bili su vrlo ljuti vidjevši da oprema nije postavljena, a i klijenti su bili ljuti zato što hrana nije bila isporučena na vrijeme pa tijekom stanke nisu imali što jesti. No šef je ubrzo utvrdio problem i pronašao odgovornog – Jacka – te mu rekao da se ili sabere ili potraži novi posao. Hannah je naposljetku opet počela voljeti svoj posao, a Jack je postao odgovorniji. Sve zato što je Hannah postavila granice i držala ih se.

Ako ste opterećeni tuđim obavezama i osjećate se ogorčeno, trebate preuzeti odgovornost za vlastite osjećaje i shvatiti da vaše nezadovoljstvo ne počiva na vašem suradniku nego na vama samima. U ovom, baš kao i u svim drugim konfliktima vezanim uz granice prvo što morate učiniti jest preuzeti odgovornost za sama sebe.

Zatim se morate odnositi odgovorno prema svom suradniku. Pristupite mu i objasnite mu situaciju. Kad od vas zatraži da učinite nešto što nije vaša odgovornost, recite mu da ne ćete to učiniti, ma što to bilo. Ako se on/ona na vas naljuti zato što ste rekli „ne“, budite odlučni u vezi sa svojim granicama, ali i suosjećajte s njegovim bijesom. Ne uzvraćajte bijesom. Bijesom reagirati na bijes znači biti uvučen u njegovu igru. Zadržite emocionalnu distancu i recite: „Žao mi je što te to uzrujava, no taj posao nije moja odgovornost. Nadam se da ćeš s tim izaći na kraj.“

Ako nastavlja s prepirkom, recite mu da o tome više ne ćete raspravljati; može vam ponovno prići kad bude spreman razgovarati o nečemu drugom. Ne upadajte u zamku opravdavanja zašto nešto
ne možete obaviti. Inače ćete „kliznuti“ u njegov način razmišljanja da biste trebali odraditi njegov posao ako ste u mogućnosti, a on će svakako pronaći način da budete u mogućnosti. Nikom ne dugujete objašnjenje zašto ne ćete učiniti nešto što nije vaša odgovornost.

Mnogi pretjerano odgovorni ljudi koji rade uz neodgovorne ljude trpe posljedice umjesto svojih suradnika. Uvijek pokrivaju njihov dio posla i vuku sve umjesto njih tako da pretjerano odgovorni ljudi ne uživaju u svom poslu kao ni u društvu tih ljudi. Povrijeđeni su zbog vlastitog nedostatka granica, kao i time što ne dopuštaju drugima da rastu. Ako ste pretjerano odgovorna osoba, trebate naučiti postavljati granice.

Ponekad će, međutim, vašem suradniku doista biti potrebna dodatna pomoć. Potpuno je legitimno priskočiti u pomoć odgovornom suradniku ili učiniti posebne ustupke kolegi koji se prema poslu odnosi odgovorno, kako bi bolje sve obavio. To je ljubav, a upravo na temeljima ljubavi djeluju dobre organizacije.

Dok smo kao psiholozi radili u istoj bolnici, često smo jedan drugom priskakali u pomoć, pa čak i odrađivali dežurstva. No da je jedan od nas počeo iskorištavati druge, obustavili bismo takvu praksu. Jer uzajamno pomaganje u tom bi trenutku omogućilo uvođenje predloška ponašanja koje više nikom ne bi bilo na korist.

Usluge i žrtve dio su kršćanskog života. Zloporaba to nije. Naučite razabrati razliku pomaže li vaše davanje drugom da postane bolji ili gori. Biblija zahtijeva odgovorno ponašanje od onog kojem je nešto dano. Ako nakon nekog vremena ne vidite takvo ponašanje, postavite granice (Lk 13,9).

Gornji tekst je izvadak iz knjige Henrya Clouda, Johna Townsenda Granice – Kada reći “da”, kako reći “ne” i preuzeti nadzor nad svojim životom. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.