Novu emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 9:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Ovu je emisiju pripremila docentica na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Silvija Migles.
Vjerujem da se još sjećamo Izvanrednog jubileja milosrđa koji je papa Franjo proglasio za crkvenu godinu koja je trajala od prosinca 2015. godine do studenog 2016. godine. Bila je to godina koja je na poseban način pred vjernike stavila pitanje autentičnosti života, izgradnje društva i obnove ljudskih odnosa. Dobro je podsjetiti se na to, a zatim si i posvijestiti važnost rada na ljudskim odnosima kao i zahtjev da ispravimo one odnose koji su „otišli ukrivo“. Pritom, logika isključivo pravnih okvira neće biti dovoljna. Potrebna je krepost pravednosti koja se u potpunosti otkriva tek u dimenziji odnosa prema ljubavi. Pravednost i ljubav su tako dvije dimenzije jedne te iste stvarnosti čiji razvoj teži punini života. To znači da je odnos pravednosti i ljubavi od iznimne važnosti i za život ljudi u zajednici. Dok pravednost vodi ozdravljenju odnosa i nadilaženju neprijateljskog raspoloženja, ljubav čuva od traženja vlastite koristi i težnje za vlašću; ona čuva od neumjerene čežnje prema materijalnom bogatstvu i njegovoj sebičnoj uporabi.
U međusobnom odnosu pravednosti i ljubavi svoje uporište ima krepost uvažavanja. Uvažavati drugoga znači računati s drugim, biti obazriv prema njemu. Uvažavati drugoga znači imati sposobnost vidjeti drugoga kakav on uistinu jest, dopustiti mu da razmišlja svojom glavom, ne tjerati ga u svoje kalupe i načine razmišljanja. Željeti da svi budemo isto, da mislimo isto, da osjećamo isto, znači nemati uvažavanja jednih za druge i različitosti koje postoje među ljudima. Uvažavanja nema ni onda kada, na primjer, dvije osobe ili više njih razgovaraju a jedna drugu ne sluša ili nitko nikoga ne sluša. Uvažavanje ne znači tek usputno pogledati na nekoga, usputno mu reći ‘hvala’ ili dobaciti neki komentar. Izraziti uvažavanje znači priznati vrijednost drugome. Kako je lijepo gledati kada se igrači na sportskim terenima – unatoč natjecanju, različitosti snaga i postignutim rezultatima – međusobno poštuju i uvažavaju!
Krepost uvažavanja vodi predanosti međuljudskim odnosima i čuva veze koje postoje među ljudima.
Za vjernika će biti važno i to da krepost/vrlina uvažavanja drugoga ima izvor u Božjem ponašanju prema nama ljudima. U Ps 8, 6-7 čitamo: „Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži“. Riječ je ovdje o čovjeku kojem je Bog darovao slobodu; nije ga ograničio niti ga vezao uz sebe. Bog ne želi da čovjek bude stroj već ga želi na svoju sliku, sebi slična: inteligentnog, slobodnog, savjesnog… Ako dragi Bog do te mjere uvažava čovjeka, koliko tek mi ljudi moramo uvažavati jedni druge. Sveti Pavao je to izrazio riječima: „Dajte svakomu što mu pripada“ (Rim 13,7).
Socijalna krepost uvažavanja usmjeruje naše razmišljanje na čovjeka pojedinca te na sve ono lijepo i vrijedno što svaki čovjek kao čovjek posjeduje. Krepost uvažavanja vodi predanosti međuljudskim odnosima i čuva veze koje postoje među ljudima. Njezin plod su pozitivne emocije i dobrobit ljudi jer ona potiče na to da zajednički dijelimo brige i pomažemo jedni drugima. Jednako tako, krepost uvažavanja čuva različitost među ljudima i jača društvenu koheziju. Ona je primjer da su socijalne kreposti neodvojive od demokracije i da će istinski demokratska društva i zajednice postojati ondje gdje postoje i kreposti. U kreposti uvažavanja susreću se pravednost i ljubav, i to je ono bitno. Svaki dan prilika je za vježbati se u kreposti uvažavanja, stoga, trudimo se pronalaziti dobro u životu i jedni u drugima!
Silvija Migles
Silvija Migles diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.
Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na tri studijska smjera KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnik je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).