Hodočasnici se uobičajeno sabiru kod Bolnice za plućne bolesti i TBC u Klenovniku odakle se u zajedničkoj u procesiji kreće prema brdu Malečkovec, 460 metra iznad mjesta Vukovoj. Tijekom hoda, molitve i pjesme, vjernici razmatraju o 15 postaja otajstava krunice Blažene Djevice Marije. Naime, Marijin put u Klenovniku jedinstven je zbog toga što se razmatra čitav Kristov život. Osim toga, zanimljivost ove pobožnosti jest što postaje s prikazima otajstva svete krunice datiraju iz 1672. godine kada je grof Ivan IV. Drašković dao postaviti od dvorca u Klenovniku do hodočasničke kapele sv. Wolfganga u Vukovoju petnaest kamenih postaja (pilova) s prizorima krunice.

Pobožnost Marijin put u Klenovniku

Izuzetan spomenik hrvatske hodočasničke tradicije

Jesensku pobožnost Marijina puta, jedinstvenu u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe koja svake godine okuplja sve veći broj hodočasnika sjeverozapadne Hrvatske, obnovili su župljani Župe Presvetoga Trojstva Klenovnik zajedno s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom. Još u 17. stoljeću ovaj je vjerski događaj bio važna i velika hodočasnička pobožnost u ivanečkom kraju, no tradicija se prekinula uslijed raznih povijesnih prilika, a postaje su bile dotrajale, neke uništene, a neke i nestale. Pobožnost je srećom zaživjela ponovno 31. listopada 2008. godine, kada je biskup Mrzljak na prvom Marijinom putu blagoslovio jednu obnovljenu postaju. Zanimljivo kako je te godine proslavljena i 500. obljetnica kapele svetog Wolfganga u Vukovoju, najstarijeg sakralnog objekta klenovničke župe. Od tada se ta pobožnost priređuje dva puta godišnje, u marijanskim mjesecima svibnju i listopadu, dok je obnova svih preostalih postaja i pilova završena 2015. godine.

Nakon otprilike pet prijeđenih kilometara u dva sata pješačenja, hodočasnici osnažena i okrijepljena duha, ohrabreni molitvom uz marijanska razmatranja, stižu na svoj cilj. Pred njima se, okružena živopisnim zagorskim bregima, te u predivnim jesenskim bojama hrastovih šuma i uz zalazeće zrake sunca koje sramežljivo probijaju obronke Ravne Gore, Ivanščice i drugih zagorskih bregov, uzdiže kapela sv. Wolfganga iz 1508. godine, inače najjužnija europska kapela posvećena ovom zaštitniku Bavarske (924-994).

Pobožnost Marijin put u Klenovniku

Kamena, kasnogotička građevina s poligonalnim svetištem, izuzetan spomenik hrvatske hodočasničke tradicije, ograđena cinktorom karakterističnim za proštenjske crkve sjeverozapadne Hrvatske, jedina je do danas sačuvana kapela posvećena ovom regensburškom biskupu, jednom od prvih njemačkih svetaca kanoniziranom 1052. godine. Posebnost kapele sv. Wolfganga svakako je vrlo vrijedan inventar, dva oltara i propovjedaonica, datirani u sredinu 17. i prvu polovicu 18. stoljeća.

Umjetničko-arhitektonske sakralne vrijednosti

Kapela svetog Wolfganga, kojeg stoljećima štuje narod klenovničkoga kraja, ubraja se među umjetnički i arhitektonski najzanimljivije sakralne objekte u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Kapela na Vukovoju starija je čak i od kapelice svetoga Antuna Padovanskog u dvorcu grofova Drašković. Dao ju je 1508. godine sagraditi grof Ivan Gyulaj Trakošćanski. Građevinski, ona označava kraj srednjega vijeka i početak novoga doba, te pokazuje kult širenja sveca sv. Wolfganga ili kako se toga sveca u narodu naziva Vuk ili Bolhnik, ali i širenje kulture srednje Europe prema jugu, sve do ovog područja. Ona je i pokazatelj da je Klenovnik nekada pripadao tom dijelu svijeta.

Kapela sv. Wolfganga u Vukovoju

Kapela sv. Wolfganga, jednobrodna je kasnogotička građevina s trostraničnim svetištem duljine 14.35 m, širine 8 m i visine iznutra 6.90 m, nadsvođena u istoj visini s dva polja križnog svoda. Gotička rebra svoda počivaju na konzolama, od kojih jedna nosi natpis godine gradnje 1508. godine.

Vjernici Klenovnika i šire okolice hodočaste k Vuku i mole za pomoć kod raznih bolesti i nevolja. Zabilježeno je da se sv. Wolfgangu utječu pastiri, lađari, drvodjelje, rudari, stolari, kipari, čak i nevini zatvorenici, a narod je od toga sveca tražio zdravlje za razne boljke; u nogama, kostima, od raznih upala, krvarenja, kožnih bolesti, molio se protiv neplodnosti, za bolesnu djecu, tražio utjehu kod rođenja mrtvorođenčad, itd.

Konzervatorsko-restauratorski radovi

Domaći sin iz Klenovnika, mons. Nedjeljko Pintarić, direktor Dijecezanskog muzeja i Riznice zagrebačke katedrale, već niz godina pridonosi obnovi i promicanju Marijina puta u njegovoj rodnoj župi. Zaslugom, između ostalih, i mons. Pintarića, prošle su godine završeni konzervatorsko-restauratorski radovi na obnovljenom bočnom oltaru svete Marije u kapeli svetog Wolfganga koji su trajali od jeseni 2011. godine.

Glavni oltar kapele sv. Wolfganga, regensburškog biskupa i zaštitnika Bavarske, postavljen nakon višegodišnje obnove, rijedak je primjerak ranobaroknog oltara visoke kvalitete, kojeg povjesničari umjetnosti uvrštavaju među najvrednije oltare hrvatske sakralne baštine ranoga baroka.

Oltar i kipovi potječu iz radionice varaždinskog kipara Ivana Adama Rosemberga, čiji se radovi nalaze u klenovničkoj župnoj crkvi i dvorskoj kapeli. Važno je istaknuti da su autori oltara  Blažene Djevice Marije, Varaždinci Ivan Jakov Altenbach i Ivan Adam Rosemberg, svojim kiparskim umijećem i djelima uveli nova barokna stilska obilježja na područje sjeverozapadne Hrvatske.

Dodajmo kako je Varaždinska biskupija u prigodi jubilarne 10. obljetnice oživljavanja jedinstvene pobožnosti Marijinog puta u Klenovniku objavila prigodnu knjižicu pod naslovom „Marijin put u Klenovniku“. Na 72 stranice, uz molitve i pjesme za pobožnost uz 15 postaja krunice donosi se kronologija sedmogodišnje obnove postaja te desetljetna obnova oltara sv. Wolfganga i bočnog oltara sv. Marije u kapeli sv. Wolfganga.

Zagovorom sv. Wolfganga zabilježeno više od 200 čudotvornih ozdravljenja

Sveti Wolfgang rođen je 924. godine u gradu Pfullingenu u Baden Wuerttenbergu. Od svoje sedme godine pohađao je samostansku školu na otoku Reichenau Constance. Nastavio je studij u Würzburgu. Najprije je predavao u katedralnoj školi u Trieru. Augsburški biskup Ulrich zaredio ga je za svećenika 968. godine u samostanu Einsiedelnu. Kao uspješni vjerovjesnik propovijedao je u Češkoj i Mađarskoj. Uz širenje Božje riječi utemeljio je brojne nove crkvene zajednice te sudjeluje u osnivanju biskupije u Pragu.

Postavši godine 972. biskupom u Regensburgu, obnavlja monaštvo po Bavarskoj i gradi nove crkve. Zabadanjem sjekire naznačivao je mjesto za gradnju nove crkvene građevine. Njegovim molitvama i zagovorom dogodila su se glasovita čudesa: izliječio je bolesnika što je izgubio vid. Opsjednutu ženu je oslobodio od đavla te izliječio neke gubavce. Pod kraj života povukao se u osamu samostana Mondsee, na jezeru koje je po njemu dobilo ime Wolfgangsee. Umro je 31. listopada 994. u Puppingenu kod Eferdinga u Austriji. Pokopan je u samostanu Svetog Emerana u Regensburgu. Na njegov grob dolaze stoljećima bolesnici. Zabilježeno je više od 200 provjerenih ozdravljenja. Posebno ga za zagovor mole oduzeti bolesnici i oni koji su doživjeli moždani udar.