U novije vrijeme u Europi sve više slabi utjecaj kršćana u politici odnosno u oblikovanju javnoga života. To se prije svega odnosi na Njemačku, Italiju i Austriju zemlje u kojima su političke stranke s katoličkim „predznakom“ i istaknutim političarima katolicima odigrale iznimno važnu ulogu u oblikovanju stabilne i mirotvorne  Europe nakon Drugoga svjetskoga rata i, osobito, u ostvarivanju ideje Europske unije. Različiti su razlozi toga fenomena, a jedan od najvažnijih jest gubitak vjerskoga, kršćanskoga i katoličkoga identiteta u javnom životu što je povezano s brojnim problemima u Katoličkoj Crkvi u Europi. Dok je u prošlim stoljećima, osobito u 19. i velikim dijelom u 20., Katolička Crkva s istaknutim vjernicima javnim djelatnicima i političarima imala snažan utjecaj na oblikovanje javnoga životu, u posljednjih 30-40 godina taj utjecaj rapidno pada, a javni život postaje sve više bolestan s dijagnozom sveprisutne anemije kojoj se ne vidi kraj!

Prema Europskom istraživanju vrednota, koje za Hrvatsku provodi Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, u Hrvatskoj je zabrinjavajuće visoko nepovjerenje u druge ljude.

Činjenica jest da je i u Hrvatskoj javni život  sve više “zatrovan” različitim negativnim utjecajima što se osjeća na svakom koraku, a posebno na padu povjerenja u druge ljude. Prema Europskom istraživanju vrednota, koje za Hrvatsku provodi Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, u Hrvatskoj je zabrinjavajuće visoko nepovjerenje u druge ljude. Tako je 1999. godine 18%, 2008. 20% a 2017. godine tek 13% hrvatskih građana odgovorilo da se većini ljudi može vjerovati. S druge strane, 82% 1999. godine, 80% 2008. te 87% 2017. godine hrvatskih građana je odgovorilo da čovjek nikad nije dovoljno oprezan odnosno da ne može vjerovati ljudima. 

Više od 80% hrvatskih građana misli da se načelno ne može vjerovati drugim ljudima.

Više od 80% hrvatskih građana misli da se načelno ne može vjerovati drugim ljudima. Nepovjerenje je plodno tlo za širenje negativnoga ozračja u društvu što se onda prenosi na osobni i obiteljski život sa iznimno štetnim posljedicama za odgoj djece i mladih. 

Uporišta za naše djelovanje pronalazimo u vrijednosnom sustavu Katoličke Crkve koji je potrebno iznova otkrivati i pokušati živjeti ne samo u osobnom i obiteljskom životu nego i u javnom životu. 

Kako izaći iz toga “negativnoga” i koja je uloga katoličkih intelektualaca u tome? Jedan od začetnika katoličkoga socijalnog nauka i socijalne akcije u Njemačkoj u 19. stoljeću, katolički intelektualac, Franz Josef Ritter von Buss imao je kao misao vodilju svojega socijalnog djelovanja izraz „ozdravljenje javnoga života“. Mogu li i što mogu učiniti katolički intelektualci za ozdravljenje javnoga života u Hrvatskoj? Ne samo da mogu nego je u ovim turbulentnim i za hrvatski narod prijelomnim vremenima – kada sve više Hrvata i  hrvatskih građana napušta Hrvatsku dijelom i zbog negativnoga ozračja – prva zadaća Crkve, kršćana, a posebno katoličkih intelektualaca  poraditi na ozdravljenju javnoga života. Svaki će od nas to činiti na svoj način, na svojem radnom mjestu, u krugu prijatelja i u javnosti. Uporišta za naše djelovanje pronalazimo u vrijednosnom sustavu Katoličke Crkve koji je potrebno iznova otkrivati i pokušati živjeti ne samo u osobnom i obiteljskom životu nego i u javnom životu. 

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.