Monografija prvi put u povijesti na jednom mjestu predstavlja rad i djela svih članova kiparske obitelji Straub koji su tijekom 18. stoljeća djelovali na području današnje Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske. Ostavili su u naslijeđe kulturnu i sakralnu baštinu, osobito oltare i propovjedaonice, velike umjetničke vrijednosti. U knjizi, koju urednički potpisuju Matej Klemenčič, Katra Meke i Ksenija Škarić, prilozima, uključujući pisce uvodne studije (Julia Strobl, Ingeborg Schemper-Sparholz, Matej Klemenčič) zastupljeno je ukupno dvadeset i četiri autora. Cijeli projekt vodila je Ksenija Škarić iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda.

 “Riječ je o oltarističko-kiparskim opusima petorice braće, članova umjetničke obitelji Straub, koji su – šireći kulturne granice srednje Europe – svojim djelima obogatili umjetničku panoramu prijestolnica i trgovišta, gradova i sela…Pojedinačni autorski doprinosi u monografiji su – po prvi puta – isprepleteni u jedinstvenu sliku velike kiparske obitelji, kao zbir srodnih, ali i specifičnih umjetničkih puteva koji su braću, iz rodnoga Wiesensteiga, vodili do Münchena, Graza, Maribora, Radgone i Zagreba”, rekao je recenzent  Danko Šourek.

Od petorice braće Straub, trojica su svojim djelima prisutna u hrvatskim crkvama. 

Skulptura anđela Hrvatski restauratorski zavod foto Nikolina Oštarijaš

Monografija se sastoji od dvanaest zasebnih povijesno-umjetničkih i konzervatorsko-restauratorskeih priloga (ogleda). No, knjiga u cjelini predstavlja vrijedan i uzoran primjer interdisciplinarnosti tj. suradnje i nadopunjavanja ovih dviju struka, napominje Šourek.

Potraga autorā za umjetnošću obitelji Straub, započinje u južnonjemačkom Wiesensteigu – mjestu rođenja i prvotne formacije petorice braće. Uz prilog o povijesti obitelji, Julia Strobl ocrtala je  životni put najstarijega (i najuspješnijega) brata Johanna Baptista koji će, kao vrhunac svoje karijere doseći status dvorskoga kipara u bavarskoj prijestolnici Münchenu.

Christina Pichler donosi osvrt na opus i životni put Philippa Jakoba Strauba koji se pridružio panorami velikih osamnaestostoljetnih kipara Graza, postavši jednim od vodećih štajerskih umjetnika svojega doba. S Philipom Jakovom umjetnost obitelji Straub ulazi (na velika vrata) i u hrvatsku baštinu – autor je naime glavnoga oltara u jednoj od najvrjednijih spomeničkih cjelina našega baroka – crkvi Majke Božje jeruzalemske na Trškome Vrhu kraj Krapine.

Treći od braće, Joseph, djelovao je pak u drugom umjetničkom središtu povijesne Štajerske – Mariboru – a čvrste umjetničke veze toga grada i sjeverozapadne Hrvatske potvrđuju njegovi oltari u našim crkvama u Čakovcu, Taborskom, Zlataru i Varaždinu. Njegov je opus – s važnom hrvatskom dionicom – u knjizi obradila Valentina Pavlič.  Michael Preiss donosi pak osvrt o – opsegom najmanjem (i pomalo zanemarenom) – opusu Johanna Georga Strauba, ostvarenom u štajerskoj Radgoni.

Najmlađi od braće Straub, Franz Anton obiteljsku je slavu pronio najdalje od rodnoga Wiesensteiga: vjerojatno već krajem 1750-ih ovaj umjetnik, naime, dolazi u Zagreb gdje je njegov boravak arhivski omeđen dvjema oprečnim obiteljskim događajima: u maticama kaptolske župe Pohoda bl. Djevice Marije u 1763. godini (10. svibnja) zabilježeno je krštenje kipareve kćerke Marijane, a u onima sv. Marka na Gradecu 1776. godine, smrt dvogodišnjega sina Josipa. Tijekom svojih zagrebačkih godina Franz Anton svojim je oltarima i propovjedaonicama obogatio niz crkava diljem širokoga ozemlja povijesne Zagrebačke biskupije: od – primjerice Brezovice, Marije Gorice i Čučerja u blizini Zagreba, do Kloštar Ivanića, Kutine, Karlovca, Pakraca i Cernika. Njima, i mnogim drugim, u svojem prilogu posvetile su se Martina Ožanić i Martina Wolff Zubović.

Pakrac, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, glavni oltar

Opus najmlađega Strauba autorice su ne samo sistematizirale i sagledale u novom svjetlu komparacija s djelima ostalih članova obitelji, već su, interpretirajući ga, ostvarile i važan doprinos poznavanju tipologije oltarne arhitekture i ornamentike unutar ovoga poglavlja naše baštine XVIII. stoljeća. Uz to, više nego uvjerljivim atribucijama pridodale su mu i nova djela – među kojima vrijedi istaknuti skulpture iznimne ljepote (Sv. Nikoedem i Sv. Marija Magdalena) koje su nekoć krasile jedan od oltara u Marijinoj crkvi u Remetama kraj Zagreba (danas u župnoj crkvi u mjestu Sveti Petar Čvrstec kraj Križevaca).

S dominantno konzervatorsko-restauratorskoga motrišta umjetnost obitelji Straub obrađena je u prilozima Ruperta Karbachera i Lee Rechenauer (o oltaru Johanna Baptista Strauba u crkvi sv. Jurja u Bogenhausenu kraj Münchena), Paula-Bernharda Eipper (o sudbini izvorne polikromije na nekim djelima iz radionice obitelji Straub), Saše Dolinšek (o konzervatorsko-restauratorskim radovima na polikromiranoj drvenoj skulpturi Josepha Strauba u Pokrajinskom muzeju u Mariboru), Katje Kavkler (o mikroskopskoj i spektroskopskoj analizi slikanih slojeva na skulpturi Josepha Strauba, također na primjeru iz mariborskoga muzeja) te Ksenije Škarić – s iscrpnom studijom o tipologiji, tehnologiji i autorima polikromije na hrvatskim oltarima obitelji Straub. Upravo studije posvećene konzervatorsko-restauratorskim aspektima polikromije, kao jednom od ključnih elemenata punoga izraza povijesnih altarističko-kiparskih cjelina daju osobitu vrijednost izdanju.

Govoreći iz aspekta hrvatske povijesti umjetnosti – osobito njezina baroknoga segmenta – neobično veseli mjesto koje je hrvatska dionica obitelji Straub istraživačkim naporom naših istraživačica (svakako zasluženo) zadobila u njihovom cjelovitom srednjoeuropskom opusu. U tom smislu monografija je i dostojni hommage svim ranijim istraživačima ove teme, pri čemu valja posebno istaknuti osobit doprinos dr. sc. Doris Baričević (1923. – 20016.).

Na posljetku, vrsnoćom priloga, uzornim uredničkim konceptom te kvalitetnim i rječitim ilustrativnim materijalom, ova knjiga će zacijelo biti dragocjena kako stručnjacima (povjesničarima umjetnosti i restauratorima-konzervatorima), tako i studentima obaju struka, ali i svima onima zainteresiranima da doznaju više o baštini koja ostaje trajnim zalogom identiteta naših srednjoeuropskih zemalja, zaključuje Šourek u svojoj recenziji.

Monografija Tracing the art of the Straub family  objavljena je u izdanju Javni Zavod Republike Slovenije za varstvo kulturne dediščine; Hrvatski restauratorski zavod; Znanstvena založba filozofske fakultete Univerze v Ljubljani; Bayerische Landesamtz für Denkmalpflege.

A jedno od mjesta gdje se i sami možete uvjeriti u veliku umjetničku vrijednost djela braće Straub je i Domitrovićeva kula, tik uz zagrebačku katedralu. Na izložbi “Vrhunac baroknog poleta” uz izvrsne fotografije, u punom sjaju izložena su i obnovljena kiparska djela braće Straub s području negdašnje Zagrebačke nadbiskupije. Izložba traje do 3. studenog.