Crkva se sjeća sv. Narcisa i sv. Donata, biskupa prvih kršćanskih vremena. Sv. Narcis podrijetlom Grk, rodio se oko godine 99. godine, prozvan je “svetim svećenikom”, a za tridesetog biskupa Jeruzalema izabran je oko 180. godine. Zbog optužbi za zlodjelo koje nije počinio, povukao se u pustinju i živio kao isposnik. Nakon nekog vremena dokazalo se da je Narcis bio nevin. On se tada vratio u svoju biskupiju, stariji i jači i s još većim oduševljenjem nastavio svoju službu. Na glasu kao čudotvorac, jednom je na Veliku subotu pretvorio izvorsku vodu u ulje za svjetiljke, kako bi se mogli održati obredi uskrsnog bdijenja. Bio je poznat po svojim gorljivim i  ustrajnim molitvama. U starosti je molio Gospodina da mu pošalje biskupa koji bi mu pomogao u službi. Odgovor na njegove molbe došao je u osobi sv. Aleksandra Kapadočanskog. Zajedno su neko vrijeme upravljali biskupijom. Narcis je doživio 116 godina. Preminuo je u Jeruzalemu oko 216. godine, na koljenima za vrijeme molitve. Zazivaju ga kod uboda kukaca.

Blaženi Mihael Rua, nasljednik sv. Ivana don Bosca u Salezijanskoj družbi, rođen je u Torinu 9. lipnja 1837. godine. Don Bosco ga je osobito cijenio. Radio je kao profesor s mladima u kući koju je utemeljio don Bosco. Rua je, zahvaljujući svojim velikim organizatorskim sposobnostima, učinio brojne lijepe i uspješne pothvate u družbi u kojoj je 1884. postavljen za don Boscova zamjenika, a četiri godine poslije preuzeo je vodstvo novoutemeljene družbe koju je vodio 22 godine. Za njegova upravljanja broj družbinih kuća popeo se s 64 na 341, među kojima i one u našim krajevima. Rua je umro na glasu svetosti 6. travnja 1910., iscrpljen apostolskim žarom i marljivim odgovaranjem na Božji poziv.