Mučenica iz prvih kršćanskih vremena. Zaštitnica je dobrog braka.
Brojni vjernici, a osobito redovnice uršulinke, danas svečano slave sv. Uršulu. Iako su podaci o njoj raznoliki i nepouzdani, bila je izuzetno omiljena svetica u srednjem vijeku. Prema legendi, Uršula je bila prelijepa kći britanskog kralja. Kad ju je engleski kraljević zaprosio, ona je pristala uz uvjet da joj prije vjenčanja dopusti hodočašće u Rim, a za to vrijeme da se zaručnik pouči u kršćanskoj vjeri. Prema dogovoru, Uršula je u 4. stoljeću, zajedno s 11 prijateljica, krenula na hodočašće. U Kölnu su ih presreli Huni i sve pogubili. Zahvaljujući toj žrtvi, Köln je oslobođen od Huna koji pobjegoše nakon svoga zlodjela. Stanovnici sakupiše svete ostatke, a na mjestu mučenja Clementius sagradi crkvu u čast svete mučenica. Izvjesnost o postojanju i mučeništvu svete Uršule temelji se na natpisu iz IV. ili V. stoljeća što resi njezinu crkvu u Kölnu: “Klemacije, čovjek senatorskoga ranga došavši s Istoka potaknut božanskim nadahnućem – nanovo je sagradio ovu baziliku na svoj račun da bi ispunio zavjet na mjestu gdje su svete djevice prolile krv za Kristovo ime.”
Od tada je Uršula, uz sv. Tri kralja, zaštitnica grada Kölna, a vjernici je zazivaju u vrijeme ratova i da bi isprosili sretnu smrt. I oni koji zadobiju opekotine zazivaju sv. Uršulu. Smatraju je zaštitnicom dobrog braka, učiteljica i trgovaca suknom. U 16. je stoljeću sv. Anđela Merici svoj novoutemeljeni red stavila pod zaštitu sv. Uršule, pa su ove redovnice poznate pod imenom uršulinke.
Molitva za sretan brak
Bože, najljepše što možemo reći o tebi jest: ti si ljubav. Sva ljubav na ovom svijetu samo je odsjaj tvoje ljubavi. Može se ostvariti potpuna sreća u tome da se drugoga usrećuje i dubok osjećaj da primamo sreću od drugoga. Zahvaljujemo ti što cijelim svojim bićem možemo jedni drugima pokloniti ljubav kada si pripadamo u braku. Očuvaj nas od sebeljublja. Podaj nam da svoju ljubav uvijek mjerimo po tvojoj ljubavi. Amen.
(izvor molitve: fratar.net)
Danas se spominjemo i sv. Hilariona iz Gaze. Živio je u 4. stoljeću. Jedno je vrijeme boravio i u Hrvatskoj – u Župi Dubrovačkoj. U tom ga kraju narod štuje kao svetog Ilara. Veliki dio znanja o ovom svecu dugujemo našem zemljaku sv. Jeronimu – velikom naučitelju Crkve. Hilarion se iz poganske obitelji obratio na kršćanstvo i zavolio monaški život. Nekoliko je godina bio učenik sv. Antuna Pustinjaka. Nakon toga je oko sebe okupio braću i utemeljio prvi samostan u Palestini. Najveći dio monaštva proveo je u samoći. Posljednje godine života proveo je u osami na otoku Cipru. Monaški život svetoga Hilariona obilježen je i kušnjama. Ona posljednja bila je pred samu smrt – kada ga je uhvatio strah pred Božjim sudom. Svladavši napast straha, Hilarion je mirno predao Bogu dušu. Time se još jednom pokazala istinitost riječi – prave štovatelje Bog izbavlja iz kušnje.