Pustinjak i opat koji se odrekao svih svojih dobara te pošao u samoću da bi ondje razmišljao o božanskim stvarnostima.
Crkva se danas spominje sv. Vendelina pustinjaka i opata iz Triera. Rodio se oko 554. kao škotski (po nekima irski) princ, koji se iz ljubavi prema Bogu odrekao prijestolja i svih dobara. Da bi se prehranio radio je kao pastir. Posvetio se služenju Bogu pustinjačkim načinom života. Ostao je živjeti kao pustinjak u brdovitim Vogezima. Potkraj života živi u benediktinskom samostanu. U Saarskom području, na njegovom grobu sagrađena je kapela kamo su dolazili mnogi hodočasnici. Zbog toga je sagrađena velika crkva (bazilika) te oko nje nastaje mjesto St. Wendel. U svijetu i danas postoji više od 500 kapelica podignutih njemu u čast i oko 160 svetišta u koja se mnogo hodočasti. Zaštitnik je ljetine, seljaka, pastira, domaćih životinja, te zaštite prirode i okoliša. Čašćen je u njemačkim krajevima, napose u Saaru i u okolici Triera, a njemački su iseljenici njegovo štovanje prenijeli i u Ameriku.
Sv. Marija Bertilla Boscardin bila je kći skromnih zemljoradnika iz Vincence. Rođena je krajem 19. stoljeća, a kada je odrasla, postala je redovnica u Družbi sestara Učiteljica sv. Doroteje. Uskoro se potpuno posvetila službi bolničarke, bdijući i često preuzimajući najteže poslove – osobito u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Marija je naišla na nerazumijevanje liječnika i poglavarice, koji su je htjeli ukloniti od pacijenata i staviti u službu pralje. Ponizno je prihvatila svoju novu službu. Nakon tri godine iskušenja ponovno je mogla dvoriti bolesnike. I sama je oboljela od teške bolesti i umrla na današnji dan 1922. godine. Svetom je proglašena 1961. godine. Glas o čudesnim uslišanjima brzo se proširio, tako da su se oko njezina groba počeli okupljati vjernici.