Sv. Margareta Marija Alacoque, francuska redovnica i mističarka, promicateljica je pobožnosti prema Presvetome Srcu Isusovu. Od samoga Gospodina je odabrana da bude glasnica poruka Njegova Srca. Rođena je 1647. godine u Francuskoj. Prije ulaska u samostan Reda Pohođenja Marijina u Paray le Monialu imala je više nadnaravnih viđenja. U tijelovskoj osmini 1675. Margareti se u kapelici ukazao Isus. Tražio je od nje da se zauzme kako bi petak nakon tijelovske osmine bio ‘petak Srca Isusova’. Margareti su u tim nastojanjima puno pomogli isusovci. Zahvaljujući ovoj svetici, nastala je i pobožnost Prvih petaka. Naime, Isus je od nje tražio da se pričesti svakog prvog petka u mjesecu. Margareta je umrla 16. listopada 1690. Blaženom ju je 1864. proglasio papa Pio IX, a svetom 1920. papa Benedikt XV. Paray le Monial, crkva ukazanja Srca Isusova i grob svete Margarete Marije  Alacoque i danas su mjesta kamo hodočaste štovatelji Srca Isusova iz čitavog svijeta. Zaštitnica je bolesnika od dječje paralize, roditelja i štovatelja Presvetoga Srca Isusova.

Isusova obećanja onima koji budu štovali Njegovo  Presveto Srce 

Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu. Unijet ću mir u njihove obitelji. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate. Grešnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa. Mlake će duše postati revne. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca. Svećenicima ću dati dar da dotaknu i najtvrdokornija srca. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Danas se sjećamo i sv. Hedvige, redovnice koju podjednako štuju i Poljska i Njemačka, što je na Drugom vatikanskom saboru odigralo značajnu ulogu u poboljšanju međusobnih odnosa biskupskih konferencija tih zemalja. Hedviga je rođena 1174. S 12 godina se udala za šleskog kneza Henrika Barbuta i imala je sedmero djece. Bila je žena prožeta vjerom, duhom molitve i pokore. Brinula se za siromahe, a u tome joj je pomagao i njezin muž. Nakon muževljeve smrti povukla se u samostan cistercitkinja koji je sama utemeljila 1202. Svetom ju je proglasio Klement IV. 1267. godine.