S Božjom riječi u današnjem danu! Svakog dana donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Prvo čitanje:
Otk 5,1-10
Zaklan je Jaganjac i svojom nas krvlju otkupio iz svakoga plemena.
Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh:
na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju
knjiga,
iznutra i izvana ispisana,
zapečaćena sa sedam pečata!
I vidjeh snažnog anđela
gdje iza glasa proglašuje:
»Tko je dostojan otvoriti knjigu
i otpečatiti pečate njezine?«
I nitko —
ni na nebu ni na zemlji ni pod zemljom —
nije mogao otvoriti knjige
ni pogledati u nju.
Briznem u plač
jer se nitko ne nađe dostojan
otvoriti knjigu i pogledati u nju.
A jedan od starješina reče:
»Ne plači!
Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina,
Korijen Davidov,
on će otvoriti knjigu
i sedam pečata njezinih.«
I vidjeh:
posred prijestolja i četiriju bića
i posred starješina
stoji, kao zaklan, Jaganjac
sa sedam rogova i sedam očiju,
to jest sedam duhova Božjih,
po svoj zemlji poslanih.
On pristupi
te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju
uzme knjigu.
A kad on uze knjigu,
četiri bića
i dvadeset i četiri starješine
padoše ničice pred Jaganjca.
U svakoga bijahu citre
i zlatne posudice pune kâda,
to jest molitava svetačkih.
Pjevaju oni pjesmu novu:
»Dostojan si uzeti knjigu
i otvoriti pečate njezine
jer si bio zaklan
i otkupio, krvlju svojom, za Boga
ljude iz svakoga plemena i jezika,
puka i naroda;
učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima
i kraljevat će na zemlji.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 149,1-6a.9b
Učinio si nas Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
i u zboru pobožnikâ hvalu njegovu!
Nek se raduje Izrael Stvoritelju svojem!
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citrom neka ga slave!
Jer Gospodin ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne!
Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležaja svojih!
Nek im pohvale Božje budu na ustima,
nek bude na čast svim pobožnicima njegovim!
Evanđelje:
Lk 19,41-44
O kad bi spoznao što je za tvoj mir!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«
Riječ Gospodnja.
Izvor: HILP
Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu:
„Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.“ (Heb 12,22-24).
Isus je postao Spasitelj svijeta po poslušnosti, služenju i ljubavi!
On koji svemu daje život zaplaka nad sudbinom onih koji ne prihvaćaju Njegovu Riječ.
Zaplaka nad onima koji se toliko junače svojom predajom, zakonima, proročkim naviještanjem, a u Njemu ne vide ostvarenje svojih čežnja i želja.
Zaplaka nad onima koji ga slušaju, sve o Njemu znaju, jedva čekaju da dođe i zavlada, ali svoga Kralja ne stavljaju na tron nego na križ.
Nitko nije toliko patio radi pravednosti, nedužan, koliko naš Spasitelj Isus Krist.
Jedino što je pokazivao bila je ljubav, jedino što su učenici doživjeli jest blizina i briga, jedino što su ljudi doživljavali bila je sloboda, ozdravljenja, mir i radost u susretu s Njime.
Bog ne susteže svoju ruku, ne želi smrti – nego želi da se svatko obrati i da živi.
„Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Iv 10,10). Nitko ne želi doživjeti poraz, nitko ne želi promašiti, nitko ne želi učiniti krivi korak kad je u pitanju vlastiti život.
Isus zaplaka nad srcima i ljudima koji nose u sebi Istinu, žele je otkriti i živjeti, ali ne otvaraju oči, začepili su uši i okrenuli glavu.
Razmislimo svatko za sebe koliko je Bog koraka prvi učinio kako bi nam iskazao ljubav, koliko puta nam je oprostio, koliko puta smo krenuli ispočetka, koliko puta nas je ohrabrio i dotaknuo po svojoj Riječi, koliko puta smo primili u Euharistiji Isusovo Tijelo i Krv, koliko blagoslova i milosti smo uživali po Crkvi i sakramentima.
Možemo li začepiti uši, zatvoriti oči i srce te se okrenuti na drugu stranu jer život nije po našoj volji, jer nas Isus poziva da služimo, nosimo križ, podnosimo teškoće zbog Imena Njegova, živimo i darivamo milosrdnu ljubav kojom nas on ljubi svakoga dana?!
Bog je toliko puta potvrdio svoju ljubav prema nama, i Riječju i djelom, nije ga zaustavio grijeh, nije ga zaustavila smrt – dao je svoga Sina koji je za nas umro i uskrsnuo.
„Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti.
Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!“ (2Tim 2,11-13). Bog ostaje vjeran, Bog je ljubav! Bogu smo toliko puta zahvalni, nema potrebe da mrmljamo kad dođu kušnje i životne teškoće.
Ne prozivajmo Boga, nego radije ispitajmo svoje srce, da se nije usred kušnji i teškoća udaljilo do Boga.
Svakodnevno se treba boriti svim srcem, svom dušom, svim umom, svim svojim snagama da ljubimo Boga, našega Stvoritelja i Spasitelja. Božja će nam ljubav biti temelj zajedništva i međusobne ljubavi.
Otvorimo srce za Boga, otvorimo uši za Njegovu Riječ, otvorimo oči da prepoznamo i vršimo Njegovu volju.