Na 35. obljetnicu stradanja u Domovinskom ratu gospićko-senjski biskup Marko Medo u Škabrnji je uputio poruku utjehe i nade: „Križ je za svakoga od nas knjiga mudrosti u kojoj možemo pronaći smisao i najtragičnijih stranica svoga života.“
Kad sam se spremao doći među vas, osjetio sam težinu tog koraka.
Kako u Škabrnju, i to baš na ovaj dan, unijeti kršćansku nadu?
Kako govoriti o Božjoj blizini na mjestu gdje su se 18. studenoga 1991. žene, djeca i starci skrivali po podrumima svojih kuća, odakle su bili izvlačeni, ubijani i masakrirani?
Ljudski razum ne nalazi riječi utjehe za majku čiji je sin masakriran i ubijen, takve riječi možemo pronaći samo onkraj logike ljudskog razuma. U tim podrumima Škabrnje mnogi su, nema sumnje, molili riječima koje je Krist izgovorio na križu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Ps 22,2).
Ponavljajući Kristov vapaj s križa, na svome su križu dokučili spasonosnu snagu Kristove muke i povjerovali da njihova muka nije uzaludna.
„Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da umiru … a oni su u miru“ (Mudr 3, 1.3).
Svijet je toga dana vidio samo ono što se vidjeti dalo: spaljene kuće, crkvu srušenu do temelja, masovnu grobnicu. Ali, vjera vidi dalje od toga.
Ona vidi i sve žrtve Škabrnje, koje počivaju u Božjoj ruci.
Bog nije želio njihovu patnju i smrt. U svjetlu Kristova križa, njihova patnja nije izgubljena.
Križ je za svakoga od nas knjiga mudrosti u kojoj možemo pronaći smisao i najtragičnijih stranica svoga života.
Stari su kršćani pomno bilježili dan kada je neki svjedok vjere podnio mučeništvo. Tako je nastao kršćanski kalendar.
Ulica 18. studenoga 1991. i kolona sjećanja kojom svake godine hodite ispisuju taj isti kalendar.
Hrvatska u svom kalendaru za ovaj dan ima dva imena: Vukovar i Škabrnja. Dobro je da je tako. Škabrnja i Vukovar – obje su stranice iste knjige, ispisane krvlju nevinih.
Dolazim iz Gospića, iz Like koja je u tim istim mjesecima nosila svoj teški križ.
Tek dva dana prije Škabrnje pao je Slunj, a šest dana prije Saborsko, s gotovo istom sudbinom: spaljene kuće, ubijeni nevini ljudi, srušene crkve.
Zajedno razmišljamo o našim križevima i zajedno učimo onu višu mudrost koju su nevini Škabrnjani otkrili u svojem mučeništvu. Tu mudrost apostol Pavao danas izriče:
„Ne daj se pobijediti zlu, nego dobrim pobjeđuj zlo!“ (Rim 12, 14.21).
Pred Hrvatskom i cijelim svijetom stoji mučenička Škabrnja sa svojim grobovima i križevima, simbolima patnje, ali i vjere. Neka to bude njezin trajni govor našemu narodu i svijetu, od kojeg treba učiti.
„Gospodine, primi u svoje krilo sve žrtve Škabrnje i podari im mir u kojem su duše pravednika. Utješi njihove obitelji, zacijeli rane i ne dopusti, Bože, da ove nevine žrtve ostanu uzaludne ni za ovo mjesto, ni za našu Domovinu, ni za cijeli svijet!
Kraljice mira, Majko Uznesena na Nebo, zaštitnice Škabrnje, moli za nas!“
Homiliju biskupa Mede u cijelosti pročitajte na stranicama IKA-e.