Od četiri adventske svijeće do otkrivanja posebnog dara

Ponekad se velike životne priče rađaju iz sasvim jednostavnih trenutaka. Upravo je tako započela i Anina priča o ručno oslikanim svijećama. Prije otprilike pet godina poželjela je ukrasiti četiri bijele adventske svijeće koje je imala kod kuće, ne sluteći da će taj mali kreativni pothvat prerasti u nešto mnogo veće.

„Ideja se rodila sasvim spontano prije otprilike pet godina. Imala sam četiri bijele adventske svijeće, a kako volim crtati i bilo što ručno stvarati, došla sam na ideju da na svoje četiri svijeće nacrtam štalicu”, prisjetila se Ana.

Anine svijeće/Privatna arhiva

Ljubav prema vjeri prati je od najranijega djetinjstva, a posebno mjesto u njezinim uspomenama zauzimaju baka i otac, koji su joj vlastitim primjerom približili molitvu i život Crkve.

„Cijeli sam život s bakom i tatom išla u crkvu. Baš smo svake nedjelje odlazili na misu. S bakom sam vrlo često molila krunicu, a s tatom sam svake večeri molila iz njegova malog crnog molitvenika, koji čuvam i danas.”

Nakon prvih adventskih svijeća počela je oslikavati i uskrsne svijeće, a objavljivanjem svojih radova počeli su pristizati upiti za prikaze različitih svetaca. Među njima posebno mjesto u njezinu srcu zauzima sv. Padre Pio.

„Prve su bile uskrsne svijeće. Nekako sam ih iz srca počela oslikavati, onako kako sam i sama željela da izgledaju svijeće koje bih voljela imati. Kako sam ih objavljivala, tako su počeli pristizati novi upiti za prikaze svetaca. Meni je osobito srcu drag sveti Padre Pio.”

„Kao da sam cijeli život čekala ovaj poziv”

Ono što je započelo kao ljubav prema crtanju s vremenom je za Anu dobilo mnogo dublje značenje. Danas oslikavanje svijeća ne doživljava samo kao umjetničko stvaralaštvo, nego i kao način na koji može svjedočiti svoju vjeru.

„To sve nekako dolazi iz srca i duše, kao da sam cijeli život čekala ovaj poziv i priliku da iskoristim svoj dar za evangelizaciju.”

Priznaje da je tek posljednjih godina u potpunosti osvijestila koliko je važan dar koji joj je povjeren. Iako je oduvijek voljela crtati i umjetnički se izražavati, danas vjeruje da je upravo u oslikavanju svijeća pronašla poseban smisao svojega stvaralaštva.

Anine svijeće/Privatna arhiva

„Baš sam u posljednje vrijeme mnogo razmišljala o tome. Ponekad čak i požalim što nisam mnogo prije postala svjesna svojega posebnog dara i počela ga koristiti u službi Boga. Zapravo, bila sam svjesna da želim crtati i izražavati se na umjetnički način, ali tek sam prije pet godina taj dar počela koristiti onako kako vjerujem da ga je Bog već pri samom rođenju utkao u mene.”

Svijeća koja je stigla u Svetu Zemlju

Ana priznaje da na početku nije mogla ni zamisliti koliko će njezine svijeće značiti ljudima koji ih naručuju i primaju na dar.

„U početku se nisam ni nadala niti sam bila svjesna dokle će moje svijeće stići i koliko će doprijeti do srca drugih ljudi. Imala sam zaista predivnih upita i molbi.”

Među brojnim iskustvima posebno pamti svijeću s prikazom Isusa koji nosi križ, koju je jedna žena dobila na dar. Svijeća je stigla u Svetu Zemlju, gdje je pratila svoju vlasnicu na mjestima povezanima s Isusovim životom, mukom i smrću.

Kamen pomazanja/Privatna arhiva

Posebno dirljiv trenutak dogodio se u Betlehemu, u špilji svetoga Jeronima, gdje je svijeća, prema svjedočanstvu koje je Ana primila, bila zapaljena tijekom mise na oltaru. Donesena je i u Baziliku Svetoga groba, na Kamen pomazanja, mjesto na kojemu je, prema kršćanskoj predaji, Isusovo tijelo bilo pripremljeno za ukop.

„Jedna je svijeća odnesena u Jeruzalem, Nazaret i Betlehem te je izuzetno mnogo značila ženi koja ju je dobila”, istaknula je Ana.

Fotografije i poruke iz Svete Zemlje duboko su je dirnule. Na svojem je profilu priznala da je danima, pa čak i tjednima, razmišljala kako osjećaje koje je doživjela pretočiti u riječi.

„Ne mogu vam opisati koliko sam puta i sama zaplakala i koliko me puta obuzeo nevjerojatan osjećaj kada bi mi žene opisivale gdje su i zašto nosile moje svijeće. Mislim da je to nemoguće opisati riječima. Svaki dan i svaka nova svijeća imaju još veći smisao upravo zbog svega toga.”

Betlehem/Privatna arhiva

Njezine svijeće bile su dio stoljetne hvarske procesije „Za križen”

Još jedno posebno iskustvo Ana je doživjela kada su četiri njezine ručno oslikane svijeće postale dijelom tradicionalne hvarske procesije „Za križen”, koja se održava u noći s Velikoga četvrtka na Veliki petak.

Riječ je o procesiji koja se na otoku Hvaru održava više od pet stoljeća, a u kojoj sudjeluju vjernici iz šest mjesta: Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirča, Vrbanja i Vrboske. Procesije istodobno kreću iz svojih mjesta, a sudionici prolaze put dug približno 25 kilometara.

Posebno mjesto u procesiji zauzima križonoša koji nosi križ kao izraz osobnoga zavjeta ili molitvene nakane, dok ga prate članovi obitelji, prijatelji i drugi vjernici.

Ana je za ovu prigodu izradila četiri svijeće, a na jednoj je ispisala stihove povezane s Isusovom mukom.

Hvar/Privatna arhiva

„Čast mi je bila napisati Muku Isusovu na svijeći koja će biti dio noćne procesije duge 25 kilometara na Hvaru, od Velikoga četvrtka do Velikoga petka, kao uspomena križonoši iz mjesta Vrisnik”, napisala je na svojem profilu.

Posebno je zahvalila obitelji križonoše iz Vrisnika na ukazanom povjerenju i prilici da svojim radom sudjeluje u ovoj stoljetnoj tradiciji.

Za Anu, koja je od djetinjstva odrastala uz molitvu i život Crkve, takvi trenutci imaju posebno značenje. Njezina umjetnost tako pronalazi mjesto ne samo u domovima vjernika nego i u zajedničkim izrazima vjere i pobožnosti.

Anine svijeće/Privatna arhiva

„Nekada nisam ni svjesna koliko im znači moja svijeća”

Iza mnogih narudžbi kriju se životne priče koje nisu uvijek jednostavne. Ana se susreće sa ženama koje joj povjeravaju svoje obiteljske teškoće, brige za djecu i različite životne kušnje.

„Čula sam zaista neobičnih i nevjerojatno tužnih priča žena koje su mi pisale o svojim obiteljima, djeci, poslovima i životnim sudbinama. Nekada ni sama nisam svjesna koliko im znači ta moja posebno personalizirana svijeća. I zaista me svaka od tih priča dotaknula u dušu.”

Zbog toga svakoj svijeći pristupa s posebnom pažnjom, svjesna da ona osobi koja će je primiti može imati mnogo veće značenje od samoga umjetničkog predmeta.

„Svaka je svijeća iznova oslikana s posebnom ljubavlju i posvetom upravo za osobu koja ju je naručila.”

Privatna arhiva

Sati strpljenja, rada i unutarnjega mira

Iako gotove svijeće na fotografijama izgledaju nježno i jednostavno, njihova izrada zahtijeva mnogo strpljenja, preciznosti i vremena. Ana ističe da je oslikavanje zaobljene površine svijeće, visoke svega dvadesetak centimetara, posebno zahtjevno.

„Strpljenje i ustrajnost ono su što mi najviše treba, uz ljubav i trud. Treba posebno naglasiti da su svijeće zaobljene i visoke 20 centimetara te je izuzetno teško i zahtjevno oslikati pojedine svece na takvoj površini.”

Unatoč zahtjevnosti posla, upravo u oslikavanju pronalazi vrijeme za sebe i unutarnji mir.

„Moje vrijeme za mene zapravo je isključivo vrijeme koje provodim oslikavajući svijeće. To me jednostavno opušta i svaki mi put daruje predivan mir i spokoj u duši. Gotovo uvijek prođe cijelo poslijepodne i večer u mojoj radionici, a kada na kraju dana pogledam na sat i vidim da je 21 sat, nisam ni svjesna koliko je vremena prošlo.”

Njezin put nije uvijek bio jednostavan. Bilo je razdoblja u kojima je uz oslikavanje svijeća radila još dva posla, ali ni tada nije razmišljala o odustajanju. Veliku snagu i podršku pronalazila je u svojoj obitelji.

„Nikada nisam imala potrebu odustati, ali imala sam izuzetno teška razdoblja kada sam uz oslikavanje svijeća radila još dva posla. Obitelj je bila tu, bezuvjetno mi pomagala i donosila podršku, ljubav i osmijehe na moja vrata onda kada mi je to zaista trebalo.”

„Bog je svakome od nas dao poseban talent”

Svojim iskustvom Ana želi ohrabriti i druge da otkriju darove koje nose u sebi, čak i ako im se na prvi pogled čine malenima ili nevažnima.

„Važno je krenuti s malim ciljevima, i inače u životu. Deset malih ciljeva čini jedan veliki korak. Tako je zapravo u svemu. Ljudi bi trebali više vremena provoditi sami sa sobom kako bi upoznali sebe i otkrili svoje skrivene talente.”

Anine svijeće/Privatna arhiva

Vjeruje da svatko ima nešto posebno što može darovati drugima te da se upravo u otkrivanju i razvijanju vlastitih talenata krije prilika za služenje Bogu i bližnjima.

„Zaista mislim da je Bog svakome od nas dao neki izuzetan talent, pa čak i više njih. Naša je dužnost pronaći ih tijekom života te ih živjeti Njemu na slavu i darovati drugima taj mali biser koji nam je dao.”

A kada bi trebala izdvojiti samo jednu poruku koju želi prenijeti svojim radom, Ana ne bi govorila o umjetničkoj vještini ni o uspjehu, nego o vrijednosti koju smatra posebno važnom u današnjem svijetu.

„Ta je poruka empatija. Htjela bih da svi imamo više i dublje empatije prema svakome tko nas okružuje.”